“Opijenost desnice s [mađarskim predsjednikom Viktorom] Orbanom prikladno se pojavila u posljednjem desetljeću. Obrana mađarskog režima može se pronaći na mjestima poput New York Posat, Federalista, Zaklade Heritage i National Reviewa. A opet, sve donedavno, otvorena podrška Orbanovoj Mađarskoj bio je stav idiosinkratične manjine na američkoj desnici”, piše Jonathan Chait u jednom od svoja dva prošlotjedna članka na tu temu, navodeći moju malenkost.
U posljednjih nekoliko dana, ljevičarska je Twittersfera zbog Mađarske doživjela živčani slom. Neposredni povod bila je posjeta voditelja Fox Newsa Tuckera Carlsona Mađarskoj radi snimanja dokumentarca i sudjelovanja na konferenciji.
“U Orbanovoj Mađarskoj, vladajuća stranka kontrolira +90% medija. Poduzeća se fizički i pravno uznemiravaju ako se ne priklone stranačkoj liniji (ili ako ih netko želi, jeftino). Izbori se manipuliraju. Čelnici stranke su misteriozno bogati. Model za Fox?”, pitala se Anne Applebaum iz Atlantica na Twitteru.
“Orban je uništio mađarske demokratske institucije, preuzimajući kontrolu nad sudovima i koristeći ih kao oružje protiv svojih protivnika te kako bi obogatio svoju obitelj i prijatelje. Neovisni mediji više ne postoje. Ugovori s državom obogaćuju njegovu obitelj. Američka krajnja desnica odlazi tamo kako bi učila”, tvrdi profesor Jason Stanley sa Sveučilišta Yale.
“Posjetio sam Mađarsku 2016. godine. Iznova sam svjedočio gesti za koju sam mislio da je nestala iz Europe: ljudi okreću glavu kako bi provjerili tko ih sluša prije nego bi se nagnuli naprijed i šapnuli ono što imaju za reći. Oni su se bojali za svoja radna mjesta, ne za svoje živote — ali svejedno…”, bilo je zapažanje Davida Fruma iz Atlantica.
Često sam pokušavao razumjeti zanimljiv fenomen anti-Orbanske retorike u Sjedinjenim Državama i Britaniji, čisto iz povijesne perspektive. Ljevičari imaju čudnu opsesiju s Mađarskom. Orban se rutinski naziva “krajnje desnim” od strane dijela američkih novinara i klase političkih komentatora koji vjerojatno nikad nisu čuli za Jobbik niti imaju pojma o tome što prava krajnja desnica u Europi može značiti ili čak izgledati.
Drugi sloj ironije jest činjenica da isti ljevičari koji preziru Orbana također podržavaju Ukrajinu protiv Rusije, čak i kad ukrajinski pobunjenici uključuju Pravy Sektor, jednu od najozloglašenijih ultranacionalističkih skupina u Europi. Čitava logika slična je epilogu filma “Rambo 3” u kojem je film podržao “hrabre mudžahedine u Afganistanu” koji se bore protiv Sovjetskog Saveza.
U isto doba kad su Applebaum i From huškali na rat koji će uzrokovati stotine tisuća žrtava i potratiti više od 6 bilijuna dolara, Orban je bio antisovjetski disident. Možda je to djelomično razlog zašto ga toliko mrze.
Evo velike nade, Anakina Skywaklera post-sovjetske Istočne Europe, koji se iznenada pretvorio u kršćanskog nacionalista koji se protivi masovnoj imigraciji i nekontroliranoj mobilnosti radne snage, kao i seksualnom “oslobođenju”. Liberalna kritika Orbana stoga također proizlazi iz njegova skretanja s pomazaničkog puta.
Jedno od teoloških shvaćanja središnje i istočne Europe nakon Hladnog rata jest da su svi pokušavali srušiti sovjetsku superstrukturu jer su bili liberali. Poljska i Mađarska se vraćaju svojim korijenima prije Prvog svjetskog rata, stoga predstavljaju odstupanje s tog puta. Apostati su gori od bezbožnika zbog sakramentalnog liberalizma, a Orban je čovjek koji je postao heretik.
Amerika nije jedina. Nedavno je Europska unija objavila dva izvješća. Prvo je naslovljeno “Izvješće o vladavini prava za 2021. godinu”. Ono izričito navodi da “Poštivanje vladavine prava i ravnopravnost država članica u EU zahtijeva da EU zakon ima primat nad nacionalnim zakonom, a presude Suda Europske unije moraju biti obvezujuće za sve vlasti država članica, uključujući nacionalne sudove.” Razmotrite implikacije.
Ako ste članica EU, vi morate znati da će EU zakoni i sudske presude zamijeniti vašu demokratski odabranu vladu, zakone, parlament, predsjedništvo i nacionalne zakone. U suštini, to je imperijalni sustav u kojem su nacionalne države provincije, pod nadzorom EU vlasti.
Ova natuknica je bila jasna. Mađarska i Poljska ne mogu biti članice EU i imati nacionalne zakone koji se protive bilo kojim diktatima Europskog parlamenta o bilo čemu, od imigracije do seksualnosti.
Drugo izvješće, koje je odobrila Europska komisija, upozorava da su memeovi alati za radikalizaciju krajnje desnice. Ono govori da se Doge i Žabac Pepe rutinski koriste “u svrhu normaliziranja neprijateljskih stavova prema manjinama i političkim protivnicima”, kao i “neku vrstu anti-elitističke arogancije i snishodljivosti”.
Još jednom, ako ste država članica EU, vi u budućnosti ne možete kritizirati elite ili koristiti memeove ili ćete se smatrati pijunom krajnje desnice.
Vratimo se tweetovima Applebaum i Fruma. Ljudi koji se boje za svoja radna mjesta zbog nametnutih društvenih tabua i društveno izopćenje svakoga tko se protivi ekstremnim društvenim devijacijama poput kriminala, nekontroliranog seksualnog “oslobađanja” i otvorenih granica koje potiče sve brojnija NGO-kracija. Zvuči li to poput “totalitarne” Mađarske ili Sjedinjenih Država?
Orban čak nije ni desničar u onom američkom smislu. On je etatistički kršćanski nacionalist koji koristi državnu moć kako bi nametnuo (ili poništio, ovisi s koje ste strane spektra) određeni skup vrijednosti. Kao što je David Harsany spomenuo na Twitteru, to ima više zajedničkog s progresivizmom, ali progresivci jednostavno ne mogu podnijeti Orbana jer koristi njihov vlastiti stil protiv njih, kako bi nametnuo politike koje im se ne sviđaju.
Na taj je način Orban daleko uspješniji, gladajući isključivo prema zakonodavnim postignućima, od suvremene britanske i američke desnice, koja bi radije sjedila zavaljena u naslonjač i dopustila Big Techu da odluči vašu moralnost. Njegova popularnost u Mađarskoj i uvjerljive pobjede svjedoče tome.
Promatrajući bijes zbog Carlsonove posjete Mađarskoj i susreta s Orbanom, naletio sam na hipotezu. U ranijoj eri, britanski i američki liberali od Waltera Bagehota do Margaret Sanger protivili su se svakoj masovnoj demokraciji ili plebiscitarnim instinktima. Stoga su sad liberali zbunjeni kad demokracija rezultira normalnim ljudima koji odbacuju njihove radikalne politike. Bijes zbog Mađarske znak je tog otuđenja.
