AT&T-ov CNN nedavno je objavio priču pod nazivom “Afganistanske djevojčice na prodaju” o devetogodišnjoj afganistanskoj djevojčici prodanoj u “brak” 55-godišnjem Afganistancu. Prilog je očigledno vrlo uznemirujući i mučan.
Čini se kako korporativni CNN ističe kršenja ljudskih prava žena i djevojčica u Afganistanu kao implicitnu kritiku američkog povlačenja iz te zemlje. Novinarka BBC-a, Sobada Haidare, eksplicitno je izrazila ovu CNN-ovu poruku: “Molim se da ljudi koji su doveli ovaj dan u Afganistan nikad mirno ne spavaju”, napisala je. Bivša glasnogovornica State Departmenta predsjednika Trumpa Heather Nauert retweetala je tweet Haidare, koji je potom retweetala proratna zastupnica, republikanka iz Wyominga, Liz Cheney.
Nema ništa loše u isticanju tragedije, a Amerika bi trebala djelovati u suradnji sa stranim vladama kako bi zaustavila zlostavljanje djece. Dakle, ovo što slijedi nije izričito kritika osoba poput Neuert, koje jednostavno podižu svijest o ovom problematičnom pitanju. Dječji brakovi su previše česti u islamskom svijetu, a u mjeri u kojoj Amerika ima utjecaj na strane vlade, okončanje ove prakse trebali bismo učiniti prioritetom.
S druge strane, ono što je krajnje nepošteno jest implikacija — koju su Haidare i ostali, uključujući Cheney i CNN, eksplicitno izjavili — da dječji brakovi poput ovog, kao i općenito zlostavljanje djece, nisu bili rašireni tijekom dvadesetljetne američke okupacije Afganistana.
Velika laž o ljudskim pravima u Afganistanu
Ne samo da su se dječji brakovi djevojčica događali tijekom američke okupacije — gdje se zakoni doneseni u svrhu dobivanja stranog odobrenja nisu provodili na terenu — već su američki “saveznici” naveliko prakticirali zlostavljanje mladih dječaka.
Afganistanska grozna tradicija bacha bazi ili “igre s dječacima” — seksualno zlostavljanje mladih dječaka od strane moćnih muškaraca — nije primila dovoljno pažnje. Jedan od značajnih razloga zašto su talibani 1990-ih godina, uz podršku javnosti, došli na vlast bila je njihova borba protiv bacha bazija i ratnih vođa koji su to prakticirali. Pod talibanima, bacha bazi se kažnjavao smrću. A opet, bacha bazi su se vratili tijekom vlade koju je podržavao SAD.
Riječima britanske skupine za ljudska prava: “Dok je američka invazija na Afganistan 2001. godine poboljšala izglede određenih potlačenih skupina u Afganistanu, npr. žena, ona je povećala raširenost bacha bazija. Oštre kazne talibana za optužene za sudjelovanje u toj praksi više se nisu provodile zbog vakuuma moći kao posljedice rata.”
No, mi smo išli i dalje. Zlostavljanja su bila koncentrirana među ratnim vođama i policijskim snagama, koje je osnažila Amerika i koji su se borili uz američke vojnike. Srceparajući dokumentarac PBS-a iz 2010. godine prikazuje rašireno prakticiranje bacha bazija u policijskim snagama i među ratnim vođama. Problem nije bio izoliran, iako su ga otvorenije prakticirali moćni ljudi izvan gradova.
Dječake su otimali od njihovih obitelji usred bijela dana. Roditelji su često bili nemoćni uzvratiti, budući da su otmičari bili policija ili bi imali podršku policije. Izvadak iz jednog izvješća čovjeka čiji je sin otet glasi: “Sadarwaii je očajnički želio posegnuti za sinom, da ga zadrži — ali se nije usudio prići skupini policajaca koja ga je okruživala.”
Američki lideri iznevjerili su ovu djecu
Američki lideri jedva su prstom maknuli, a zlostavljanja su opravdavali kao “njihovu kulturu”. Idioti, budale i oni još gori u našoj vladi opravdavali su ignoriranje problema procjenjujući zlostavljajuće ratne vođe i policiju “manjim od dva zla” u borbi protiv talibana. I tako je američkim vojnicima naređeno da ne interveniraju.
Skandal je došao na naslovnice vijesti 2015. godine nakon što je američki vojnik Gregory Buckley Jr. ubijen kad je skupina zlostavljanih dječaka zgrabila oružje i pucala po bazi. Tjednima prije nego što je izgubio život, Buckley je rekao svom ocu: “Noću ih možemo čuti kako vrište, ali ne smijemo učiniti ništa po tom pitanju.” Još jedan američki vojnik, Dan Quinn, otpušten je nakon što se potukao s vođom milicije jer je ovaj lancima vezao dječaka za svoj krevet.
Kao odgovor, Kongres je usvojio dvostranački zakon koji je sponzorirao demokratski senator iz Vermonta Patrick Leahy i koji je trebao zaustaviti financiranje afganistanske vojske i policije koji su zlostavljali mlade dječake. Pentagon nije provodio taj zakon, jer bi to značilo rezanje sredstava većini, ako ne i svim ratnim vođama i afganistanskim vojnim jedinicama, osobito u područjima gdje je konkurencija s talibanima bila velika.
Kongres je pozvao na neovisno izvješće, ali Pentagon je to odugovlačio i napravio svoje vlastito, uljepšano izvješće, koje je dobrim dijelom klasificirano. Problem nikad nije bio riješen. Tek su u posljednjim godinama korumpirane afganistanske vlade proglasili bacha bazi nezakonitim (iako se vjerojatno to još uvijek nije provodilo).
Washington je vodio rat u ime ljudskih prava, a s druge strane su mnogi naši saveznici bili serijski silovatelji djece.
Ovdje se radi o našoj moralno korumpiranoj eliti
Ali Amerika je potrošila 800 milijuna dolara na ravnopravnost spolova i rodne studije u Afganistanu, pokušavajući “preoblikovati Afganistan na sliku i priliku Harvarda”. Sve ovo je bilo politički motivirano. Tajni dokumenti pokazuju da je CIA preporučila poticanje “feminizma” kako bi se smanjilo protivljenje ratu na Zapadu. Stvarne afganistanske žene brzo su se ohladile prema američkoj okupaciji, budući da su SAD osnažile brutalne ratne vođe na selu, koji nisu bili ništa bolji od talibana, a dronovi i bombe su slučajno i rutinski ubijali civile.
Stvarnost je da Amerika nikad nije imala raširenu podršku afganistanskog naroda, osobito izvan velikih gradova. Ugledni ekonomist Daron Acemoglu primjećuje da je “od samog početka, afganistansko stanovništvo doživljavalo američku prisutnost kao stranu operaciju čiji je cilj oslabiti njihovo društvo. To nije bila pogodba koju su željeli.”
U većem dijelu Afganistana prevladavala je podrška naroda talibanima ili barem ravnodušnost prema režimu koji su nametnuli Amerikanci. Postoji nekoliko razloga koji nam to pomažu objasniti; među njima je religijski utemeljena talibanska osuda “bacha bazija”.
Američka moralno osramoćena elita bila je spremna potrošiti 800 milijuna dolara kako bi pokušala popraviti zaostali afganistanski pogled na žene, ali nije ni prstom maknula protiv masovnog zlostavljanja mladih dječaka. Američko suučesništvo u bacha bazi jedan je od najvećih skandala u posljednjih 20 godina i nitko ne govori o tome. Čak je i veliki dio konzervativnih medija u to vrijeme šutio.
Moralna trulež među našim afganistanskim saveznicima bila je financijska, kao i seksualna. Afganistanska vojska i policija — osim što su bili ispunjeni zlostavljačima djece — bili su također u potpunosti korumpirani. Kao i vlada u Kabulu koju je podržavala Amerika. Obamina administracija (a vjerojatno i Bushova) namjerno je dopustila ovu korupciju jer su akteri bili naši saveznici protiv talibana. Amerika je preplavila tu zemlju novcem, a korumpirani Afganistanci su od američkih izvođača isisali milijarde dolara.
Je li onda imalo čudno što Amerika i njezini lokalni afganistanski saveznici nisu imali podršku afganistanskog naroda? Ispostavilo se da afganistanski narod ne želi da im se dječaci otimaju i koriste kao seksualni robovi, da ne vole brutalne ratne vođe i da mrze masivnu vladinu korupciju. Nije ni čudo što se američka afganistanska vojska tako brzo raspala. Narod je nije podržavao.
Dok će povratak talibana na vlast učiniti bacha bazi manje istaknutim, druga zlostavljanja će ostati ili se čak pogoršati. To je tužna stvarnost neuspjelog američkog angažmana u Afganistanu.
