Br. 1: NATO opravdanje
Naširoko ponuđeno objašnjenje za rusku invaziju na Ukrajinu je da se Rusija — što u ovom trenutku u biti znači Vladimir Putin — boji širenja NATO-a na svoje granice, osobito u Ukrajinu. Argument se često postavlja kao analogija: Kako bi Sjedinjene Države reagirale kad bi Meksiko imao pakt o međusobnoj obrani s Rusijom i primao oružje od Rusije?
Drugo objašnjenje je da je Rusija “paranoična” jer je bila razorena invazijama Napoleonove Francuske u 19. i Hitlerove Njemačke u 20. stoljeću. To je bila isprika koju su mnogi profesionalni apologeti iznosili nakon što je Sovjetski Savez srušio — bez ikakvog upozorenja — let Korean Air Linesa 007 1983. godine, usmrtivši pritom svih 269 putnika i članova posade.
“Rusi su paranoični”, postalo je naširoko rasprostranjeno objašnjenje. Seymour Hersh, desetljećima najpoznatiji istraživački novinar New York Timesa, napisao je knjigu o rušenju KAL 007. Kao što je opisano u Timesovoj recenziji knjige, “Na sovjetskoj strani, piše gosp. Hersh, bila je paranoja.”
Kad sam bio diplomac na Ruskom institutu Sveučilišta Columbia, redovito sam se susretao s “paranoidnim” objašnjenjima sovjetske/ruske politike. Ono mi se činilo u to vrijeme, a još više sada, kao patološko ili lažno, ili oboje. Rusija je daleko najveća država na Zemlji, koja otprilike zauzima jednu devetinu njezine ukupne kopnene površine. Kad se ta činjenica spoji s ogromnom ruskim nuklearnim naoružanjem, “paranoja” objašnjenje za rusku agresiju postaje apsurdno.
Još je apsurdnije kad se uzmu u obzir zemlje od kojih Rusija smatra da joj prijeti opasnost. Za kojeg je od njezinih zapadnih graničnih susjeda — Latviju, Estoniju, Litvu, Moldaviju, Bjelorusiju, Ukrajinu — vjerojatnije da će napasti Rusiju? Nije li svaki od njih napadnut od Rusije? Ne bi li svaki od njih trebao biti paranoičan?
Završit ćemo ovu “paranoidnu” raspravu s ovim pravilom povijesti: Općenito govoreći, ratovi se vode ili između dvije policijske države ili između policijske i slobodne države. A ove potonje gotovo uvijek inicira ili isprovocira policijska država. Rusija se nema čega bojati svojih susjeda. Njezini susjedi se itekako imaju bojati Rusije.
Br. 2: Amerika gleda, ne intervenira
Ne znam niti jednog Amerikanca, na desnici ili ljevici, koji je pozvao na slanje američkih trupa u Ukrajinu. Ali svaki Amerikanac bi se trebao osjećati grozno — moralno i kao Amerikanac — zbog Amerike koja sjedi i gleda prvu veliku invaziju na miroljubivu zemlju od Hitlera i Staljina. Jedan od razloga je taj što su, od Drugog svjetskog rata, sve slabije nacije svijeta gajile nadu da će im, ako ih napadne jača nacija, Amerika priskočiti u pomoć.
Amerika pomaže Ukrajini s naoružanjem i ekonomskim sankcijama, ali gledajući kako miroljubivu Ukrajinu proždire agresivna Rusija, ne mogu ne misliti da mi se čini kako će zlo trijumfirati — i dovesti do još više zla na Zemlji. Nikad se nisam slagao s popularnom tvrdnjom, “Amerika nije svjetski policajac”. Zar svijetu ne treba policajac. A ako to nije Amerika, tko? Kina? Rusija? Ujedinjeni narodi?
Ako najjači dječak u srednjoj školi, onaj od kojeg najslabiji dječaci i djevojčice traže zaštitu, jednog dana odluči da će gledati, umjesto da ih zaštiti, kako ih tuče školski nasilnik, čak i ako postoji dobar razlog za izostanak intervencije, ne bi li to bio vrlo tužan dan? I ne bi li to utjecalo na način na koji zaštitnik gleda na sebe?
Većina Amerikanaca vidi sebe kao zaštitnike slabijih protiv nasilničkih nacija. Ovo je prvi put u našim životima da je Amerika napustila tu ulogu.
Br. 3: Komičar je najhrabriji politički vođa na svijetu
Prema općem konsenzusu svjetskih medija i svjetskih nacija, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski danas je najhrabriji svjetski vođa.
Za mnoge ljude je to prilično nevjerojatno jer je njegova profesionalna pozadina ona komičara. Većina ljudi smatra nevjerojatnim što se ispostavilo da je komičar najinspirativniji lider na svijetu.
To je, naravno, bio razlog zašto su mnogi odbacili Donalda Trumpa kad se kandidirao za predsjednika: “On nema političkog iskustva, on je sam bogati investitor u nekretnine.” Međutim, taj se investitor u nekretnine također pokazao kao najhrabriji lider na svijetu. Iskreni mrzitelji Trumpa moraju barem priznati njegovu hrabrost — baš kao što njegovi pristaše moraju priznati nedostatak filtera između njegovog mozga i njegovih usta.
Trump je bio taj koji je imao hrabrosti zahtijevati od naših saveznika iz NATO-a da ispune svoje obveze u pogledu izdataka za vojsku. Ironično, zahvaljujući Putinu, NATO zemlje to konačno i čine. Trump je bio taj koji je otkrio korupciju duboke države u gotovo svim američkim vladinim institucijama. Trump je bio taj koji se suprotstavio mainstream medijima, koje polovica Amerike smatra samo nešto boljim od Pravde, sovjetskih novina. Trump je bio taj koji je imao hrabrosti učiniti ono što su uzastopni predsjednici i kongresni zastupnici željeli, ali nisu imali hrabrosti učiniti: premjestiti američko veleposlanstvo u Izraelu u Jeruzalem. On je to učinio usprkos protivljenju gotovo svih svjetskih lidera i njegovog vlastitog State Departmenta. Ako to nije hrabrost, što je?
I ostaje činjenica da Putin nije izvršio invaziju na Ukrajinu za vrijeme Trumpova mandata. Putin se bojao Trumpa. Predsjednika Joea Bidena se ne boji ni Putin niti bilo tko drugi.
Stoga uopće ne čudi što je komičar najhrabriji svjetski vođa. Iznenađujuće je to što ljudi misle da doživotna politička karijera proizvodi lidere. Biden je doživotni političar i, kao što je to pokazalo i njegovo ponašanje tijekom COVID-a, vjerojatno najmanje hrabar predsjednik u američkoj povijesti.
Br. 4: Invaziju su omogućili environmentalisti na Zapadu
Velika je vjerojatnost da su rusku invaziju Ukrajine omogućili američki i europski environmentalisti. Pod Trumpom, Amerika je postala energetski neovisna i čak je mogla Europu opskrbljivati s energijom. Ali environmentalistički pokret, u kojem dominira Demokratska stranka i gotovo svaka zapadnoeuropska zemlja, učinio je Rusiju glavnim dobavljačem prirodnog plina u Europu, a naročito u najvažniju zemlju europskog kontinenta, Njemačku.
Environmentalistički pokret koristi klimatske promjene za postizanje svojih primarnih ciljeva: rušenje ekonomskih temelja Zapada, preoblikovanje Zapadnog načina života, rasklapanje kapitalizma i redistribuciju bogatstva u zemlje Trećeg svijeta. Oni će nastojati postići te ciljeve po bilo koju cijenu — bilo da je to podivljala inflacija, nestanci energije, pa čak i jačanje Rusije i Kine.
Ako doista vjerujete da klimatske promjene predstavljaju “egzistencijalnu prijetnju” ljudskom životu, ne postoji previsoka cijena za eliminiranje energije koja se temelji na fosilnim gorivima. To uključuje osnaživanje i obogaćivanje zlih ljudi.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
