U četvrtak, kolumnistica Washington Posta Elizabeth Bruenig pozabavila se problemom limuzinskog liberalizma — branivši ga. Hitajući u pomoć novoj socijalističkoj miljenici Alexandri Ocasio-Cortez, Bruenig je sugerirala da je jedini racionalni razlog napada konzervativaca na srednje-klasni odgoj Ocasio-Cortez, njihov strah od njezine krajnje moralne poruke:
Što se više izazivača s lijevog boka suočava sa srednje lijevim inkumbentima i više demokratskih socijalista počinje gledati prema javnim uredima, pazite na jednu stvar: Svi vi ćete biti nazivani šampanjskim socijalistima ili jahtaškim komunistima, više stilskim i radikalnijim kolegama limuzinskih liberala. Nije važno koliko je relativno skromna vaša pozadina ili koliko su skromna vaša sredstva u kontekstu političke klase u cjelini — uvijek će biti vijest ukoliko Bernie Sanders nosi kaput vrijedan 700$ ili kupi kuću uz jezero, jer je njegovo političko stajalište o nejednakosti toliko očito moralno da je jedini način da ga se pobije tako da ga se pokuša prikazati nepoštenim. Isto vrijedi i za svakog drugog kandidata koji će pokušati unaprijediti materijalnu ravnopravnost. Ovom stajalištu teško je naći uvjerljivu demokratsku alternativu, tako da kritičari tvrde da njegovi standardni nositelji u to zapravo ne vjeruju.
Pa, zapravo, neki od nas se suprotstavljaju licemjerju socijalista jer mislimo da je njihov sami moralni standard iskrivljen. Ja osobno nisam veliki obožavatelj argumenta licemjerja jer to nije argument protiv standarda kojeg se netko ne uspijeva pridržavati. Stoga, na primjer, ja ne mislim da je argument u prilog pornografije svećenik koji propovijeda protiv pornografije, a ispada da je sam gleda u svoje slobodno vrijeme. To je argument protiv moralnosti svećenika.
Problem je u tome što Bruenig i njezini kolege ne žele napraviti argument protiv Sandersa. Da Sanders doista prakticira ono što propovijeda, ne bi imao u posjedu tri kuće. Bila bi jedna stvar da Bruenig sugerira da se, koliko god je to moguće, Bernie pridržava svojih načela. Ali ona to ne radi. Ona ne vidi ništa loše u tome što Bernie posjeduje tri kuće tako dugo dok on govori ispravne stvari o redistribuciji bogatstva svih ostalih. Kao što Bruenig piše:
Životi su beskrajno složeni i nijansirani, a ako su vas vaši doveli do dobre političke agende za koju ste spremni naporno raditi, onda je to dovoljno dobro.
Ono što je neobično je da ljevica nikada ne osjeća isto što se tiče pobačaja ili seksualne nevjere ili pornografije ili upotrebe droga ili bilo kojeg drugog grijeha. Ako je netko angažiran u bilo kojoj od ovih mana, ali vjeruje da su to stvarno mane, ljevica odmah sugerira da je licemjerje u igri i da sami standard treba ukloniti. Desnica sugerira da je standard ispravan, ali mi nismo dovoljno dobri da živimo prema njemu.
Međutim, kada je riječ o socijalizmu, sve oklade su isključene. U tom slučaju u redu je biti bogat — jer, na kraju, momci, siromašni ljudi ne mogu biti izabrani u Kongres (razgovarajte s Ocasio-Cortez, koja je do prije pet minuta radila kao konobarica). U redu je imati odgoj bijelih ovratnika tako dugo dok blebećete otrcane fraze plavih ovratnika; ako ste pak republikanac, onda je loše odrasti bogat.
Ako mi se išta čini neiskrenim oko ovoga, onda je to zbog toga što je u potpunosti neiskreno.
U socijalizmu je sve zabava i igra tako dugo dok je pištolj vlade uperen u nečije drugo lice — ali pravi test njegove moralnosti dolazi kada je vrijeme da se ispljune čekovna knjižica.
