WILLIAMS: Obmana o prenaseljenosti

Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason

Godine 1798. Thomas Malthus je napisao “Esej o principima stanovništva”. Predvidio je da će natalitet čovječanstva nadmašiti našu sposobnost da proizvede dovoljno hrane i da će dovesti do masovne gladi. Malthusova pogrešna predviđanja nisu odvratila profesora Paula Ehrlicha iz Sveučilišta Stanford od slične prognoze. Ehrlich je u svom bestseleru iz 1968. “Populacijska bomba”, koji se prodao u više od 2 milijuna primjeraka, izdao upozorenje: “Bitka za hranjenje cjelokupnog čovječanstva je gotova. U sedamdesetim i osamdesetim godinama stotine milijuna ljudi će umrijeti od gladi usprkos svim programima koje smo započeli.” Ova prijevara rezultirala je trošenjem milijardi dolara u borbi protiv prekomjerne populacije.

Prema standardnom razumijevanju pojma, prekomjerna populacija nastaje kada ekološki trag ljudske populacije na određenom zemljopisnom položaju nadmašuje nivo zasićenosti mjesta na kojem se nalazi ta skupina. Pogledajmo jedan aspekt tog opisa – gustoću naseljenosti. Stavimo Vas, čitatelje, na test. Pogledajte možete li reći koja je zemlja bogatija, a koja siromašnija poznavajući jedino gustoću naseljenosti dviju navedenih zemalja.

Gustoća naseljenosti Sjeverne Koreje iznosi 200 ljudi po četvrtnom kilometru, dok je u Južnoj Koreju više nego dvostruko veća i iznosi 487 ljudi po kvadratnom kilometru. Gustoća naseljenosti u Hong Kongu iznosi 6349, dok je u Somaliji 14. Kongo ima 29 ljudi po kvadratnom kilometru, dok Singapur ima 7148. Gledajući bruto domaće proizvode tih zemalja, samo luđak vjeruje kako manja naseljenost vodi prema većem bogatstvu. Evo nekoliko podataka o BDP-u izraženim u milijunima američkih dolara: Sjeverna Koreja ($17,396), Južna Koreja ($1,411,246), Hong Kong ($320,668), Somalija ($5,707), Kongo ($41,615) i Singapur ($296,967).

Obmana o prenaseljenosti dovela je do strašnih programa kontrole populacije. Zaklada UN-a za stanovništvo (United Nations Population Fund) pomogao je državama da zabrane ženama pravo izbora o broju i razmaku rođenja svoje djece. Zabrinutost zbog prekomjerne populacije dovela je Kinu da usvoji brutalnu politiku jednog djeteta. Prisilna sterilizacija je metoda kontrole stanovništva u nekim zemljama. Gotovo četvrt milijuna peruanskih žena je sterilizirano. Naša vlada je, kroz Zakladu za stanovništvo, uključena u programe “umjerenog stanovništva” diljem svijeta, uključujući Indiju, Bangladeš, Pakistan, Nigeriju, Meksiko, Indoneziju, Brazil, Filipine, Tajland, Egipat, Tursku, Etiopiju i Kolumbiju.

Cijela premisa iza kontrole stanovništva temelji se na pogrešnoj logici da ljudi nisu vrijedni resursi. Činjenica je da su ljudi ono što je pokojni Julian L. Simon nazvao ultimativnim resursom. Ta činjenica postaje očita kad se razmišlja o ovom pitanju: Zašto general George Washington nije imao mobitel da komunicira sa svojim trupama i raketne bacače da potopi britanske brodove u Njujorškoj luci? Sigurno je da su svi fizički resursi potrebni za izgradnju mobitela i raketnih bacača – poput aluminijskih legura, bakra, željezne rude i kemijski potisni plinovi – postojali u Washingtonovo vrijeme. Zapravo, bili su prisutni i u vrijeme spiljskog čovjeka. Postoji samo jedan odgovor zašto mobiteli, raketni bacači i milijuni drugih stvari s kojima smo danas okruženi nisu postojali u prošlosti. Rast ljudskog znanja, ljudske genijalnosti, specijalizacije posla i trgovine doveo je do industrijalizacije koja je sve to omogućila, zajedno sa osobnom slobodom i privatnim vlasništvom. Ljudska bića su vrijedni resursi i što nas je više, tim bolje.

Najveća prijetnja prosperitetu čovječanstva je vlada, a ne rast populacije. Na primjer, Zimbabve je poljoprivredno bogata zemlja, ali je dovedena na rub masovnog gladovanja zbog miješanje vlade. Svaka zemlja suočena sa masovnim miješanjem vlade može se dovesti do izgladnjenja. Okrivljavanje prenaseljenosti kao razlog siromaštva ne samo da države lišava odgovornosti već i potiče donošenje štetnih i nehumanih pravila.

U današnje vrijeme siromaštvo ima malo veze sa prenaseljenošću. Najčešće karakteristike ne-siromašnih zemalja su veće osobne slobode, privatna imovinska prava, vladavina zakona i ekonomski sustav bliži kapitalizmu nego komunizmu. To je recept za prosperitet.