Ariana Grande, slavna lizačica krafni, uzburkala je valove pop kulture svojom novom pjesmom i videom pod nazivom “Bog je žena” (God is a woman). Mediji su pjesmu smjesta proglasili “epskom” i “nevjerojatnom“. Ona “razbija patrijarhat“, izjavio je LA Times. To je “osnažujuća himna“, rekao je Yahoo News. I tako dalje.
Guardian je objavio dugačak članak koji analizira i na kraju afirmira teološke argumente koje Grande ističe. Jedini problem je taj što Grande nije iznijela nikakve teološke argumente. Video se sastoji od nasumice odabranih religijskih slika koje su razbacane između klipova Grandinog uvijanja u različitim stadijima razodjevanja. Previše je glupo da bi bilo uvredljivo i previše nekoherentno da bi se moglo podići na razinu bogohuljenja. Glavna poanta pjesme, kao i većine pop pjesama, je seks. I, kao većina pop pjesama, previše je idiotski reći bilo što o seksu, osim: “Ja ga volim i želim ga imati u većim količinama”.
Usput, ovdje su riječi koje su publikacije poput Guardiana pokušale uzdići na intelektualnu razinu:
“Ti, ti voliš kako te pokrećem
Ti voliš kako te dodirujem
Moj jedini, kada je sve rečeno i učinjeno
Vjerovati ćeš da je Bog žena
I ja, osjećam ga nakon ponoći
Osjećaj protiv kojeg se ne možeš boriti
Moj jedini, on ostaje kada završimo
Vjerovati ćeš da je Bog žena”
(You, you love it how I move you
You love it how I touch you
My one, when all is said and done
You’ll believe God is a woman
And I, I feel it after midnight
A feeling that you can’t fight
My one, it lingers when we’re done
You’ll believe God is a woman)
Ona zapravo ne govori da je Bog sam po sebi žena. Ona govori da je ona Bog jer može seksualno zadovoljiti svog partnera. To je naravno svetogrđe, ali to je svetogrđe u ime svetogrđa, što ga čini patetičnim i nezanimljivim. Današnje pop zvijezde čak niti ne posjeduju dovoljno dubine da budu smisleno profane. Umjesto toga, one jednostavno skinu svoju odjeću i valjaju se po podu, doslovce moleći da se neko nađe uvrijeđenim. Možda bi bio uvrijeđen da me umjesto toga spektakl nije ispunio neizmjernom tugom i sažaljenjem.
Ali onda, lako mi je biti neuvrijeđen iz razloga što nisam žena. Ja nisam onaj kojega se ponižava i degradira ovim smećem. Ja nisam onaj koji bio se trebao osjećati “osnaženim” ovom muzičkom prostitucijom. Ja nisam onaj kojemu se govori da se osjeća nadahnuto vlastitom objektivizacijom. Umjesto toga, kao muškarcu, govore mi da nisam zaslužio da se osjećam osnaženo ili nadahnuto jer sam nepopravljiva svinja. Ne sviđa mi se ta poruka, niti se slažem s njom, ali je više volim od alternative. Radije bih bio direktno vrijeđan nego vrijeđan pod krinkom lažnog osnaživanja. Ovo prvo je barem iskreno. Ovo potonje je, uz sve ostalo, patronizirajuće.
Inteligentne, suštinske žene ne traže moć i prednost iskorištavajući vlastitu seksualnost. Ako želimo da naše kćeri postanu takva vrsta žena — mislim na inteligentne i suštinske — trebali bi ih odvratiti, koliko god je to moguće, od slušanja muzike koja može imati samo suprotan učinak. Ali ako nastavimo slaviti Ariane Grande i Beyonce ovog svijeta kao osnažujuće i inspirirajuće, ne smijemo se iznenaditi kada se naše kćer pretvore u plitke, sebične primjerke za koje je pop muzika osmišljena da ih stvori.
Naša kultura želi obje stvari. Ona potiče žene da postanu znanstvenice i inženjerke i izvršne direktorice, ali onda postavi polugole, polupismene pop zvijezde kao uzore koje bi trebale pratiti. Možda ćemo jednom doći do točke kada će čak i naši znanstvenici i inženjeri biti polugoli i polupismeni, pri čemu će poruka koju kultura šalje ženama barem biti konzistentna. Ali ne mislim da je taj cilj vrijedan truda. Radije bih želio da podignemo generaciju kompetentnih, inteligentnih, skromnih dječaka i djevojčica, i da ih pustimo da odluče kojim smjerom žele odatle krenuti, Pretpostavljam da bismo imali puno znanstvenika i inženjera u takvom svijetu, iako bi naša zaliha pop zvijezda možda u potpunosti presušila.
To je, mislim, razmjena koju se isplati napraviti.
