MITSOTAKIS: Umjetnici u uniformama, ‘pahuljice’ staljinizma

Spyridon Mitsotakis

The Hollywood Ten, 1950

Umjetnost bi se trebala procijeniti prema njezinoj izvrsnosti, a ne prema politici umjetnika.

Taj prijedlog se možda čini očiglednim. Ali bilo je mnogih koji se nisu slagali.

Nakon što sam pročitao pojedinosti međunarodne konferencije revolucionarnih književnika pod pokroviteljstvom Sovjetskog Saveza (studeni 1930.), bivši marksistički pisac Max Eastman sastavio je optužnicu protiv komunističkog gušenja umjetničke neoviosnosti. Pod nazivom ‘Umjetnici u uniformi’ (Artists in Uniform), što je referenca na “Bellu Illesa iz Mađarske, koji je govorio u uniformi koju mu je poklonila Crvena armija. Aludirajući na taj impresivan kostim, uzviknuo je: ‘S olovkom u ruci, mi smo vojnici velike nepobjedive armije internacionalnog proletarijata'”.

Bivši Eastmanovi kolege iz Kounističke partije SAD-a bili su ogorčeni, a nitko više od Partijskog ultra-staljinistočkog kulturnog komesara Mike Golda. Nekoliko godina kasnije, u glavnom govoru partijski kontroliranoj američkoj “Lizi profesionalnih pisaca”, Gold je izjavio da američki “pisci moraju naučiti” kako je “radnička klasa koja je stvorila veliku civilizaciju u Sovjetskom Savezu sposobna stvoriti sličnu civilizaciju u ovoj zemlji”. Nadalje, “iznesena je optužba da su pisci koji se udružuju s radnicima umjetnici u uniformi. Ovu optužbu iznijeli su intelektualci koji smatraju da ne nose uniformu — uniformu buržuazije. Pa, ponosni smo na našu ulogu.”

Ovaj maligni stav prema umjetnosti proširio se u Hollywood, gdje je Partija naredila svojim članovima da pišu partijsku propagandu u scenarije na kojima su radili. No, desio se značajan trenutak kad je jedan od holivudskih crvenih, Albert Matz, ustao protiv onoga što je nazvao ljevičarskom ideološkom “luđačkom košuljom”. Maltz, pišući za New Masses (američki marksistički magazin – op. a.), iznio je revolucionarnu tvrdnju da “pisac može biti zbunjen ili čak glup i reakcionaran u svom razmišljanju–pa ipak, moguće je da napravi dobro, čak i veliko djelo kao umjetnik–djelo koje čak služi svrhama koje prezire. Ova točka je kritična za razumijevanje umjetnosti i umjetnika! Umjetnik može biti veliki umjetnik bez da je integriran ili da je logički ili progresivni mislioc u svim pitanjma. To je zato što predstavlja, ne sistematiziranu filozofiju, već imaginativnu rekonstrukciju sektora ljudskog iskustva”.

Dok pisanje ideoloških traktata može povremeno proizvesti dobru umjetnost, ono obično proizvede “uzaludno pisanje ili lošu umjetnost”. Prema Matzu: “Mogućnost umjetnika uvjetovana je samo prirodom umjetnosti. Čitamo udžbenike zbog činjenica, teorija, informacija. Ali čitamo romane ili odlazimo u teatre zbog druge svrhe. Umjetnik nam, prema prirodi svog zanata, može prikazati ljude u pokretu. To je razlog zašto cijenimo dobre pisce. Oni nam omogućavaju da promatramo pojednica u svoj njegovoj raskoši–kompleksno stvorenje raznovrsnih snova, želja, razočaranja–u njegovom odnosu prema drugim pojedincima i prema njegovom društvu”.

Komunisti su oštro reagirali. Maltzova buduća “Hollywood 10” suoptuženica, Alvah Bessie, odgovorila je: “Mi trebamo partijske umjetnike. Mi trebamo umjetnike koji su duboko, istinski i iskreno ukorijenjeni u radničkoj klasi, koji shvaćaju istinu Lenjinove tvrdnje da apsolutna sloboda koju traže ‘nije ništa drugo do buržujska ili anarhistička faza.'” Nakon što je napustio Komunističku partiju, Howard Fast se prisjetio da je Maltz “tretiran kao da je počinio ozbiljan zločin. …Održani su sastanci. Mike Gold odrekao se Maltza sa strašću i riječima koje bi civilizirana osoba rezervirala za patološke kriminalce”. Maltz je bio prinuđen oporeći svoje stavove, rekavši: “Od svega što je moj članak nenamjerno postigao, ovo je najteža pilula koju moram progutati. Moje izjave sada su ponuđene kao svježi dokat stare laži: da ljevica stavlja umjetnike u uniformu.”

Ovi događaji su u prošlosti, ali sentimenti nisu. Danas ljevica pokazuje isto ideološko discipliniranje. Posljednjih nekoliko godina, Amy Zimmerman iz Daily Beasta koristila je svoju platformu zahtijevajući da Taylor Swift otkrije svoje političke preferencije. Za Zimmerman, Swiftina “odluka da ne podupire Hillary Clinton niti da se odrekne Donalda Trumpa tijekom izbora 2016.” je toliko nečuvena da osjeća potrebu da je zbog toga iznova optužuje. Taylor Swiftin najveći neprijatelj, Kanye West, prognan je iz visokog društva zvijezda zbog svoje podrške prema Trumpu. A jedna od najvećih holivudskih franšiza, Ratovi zvijezda, pretvorena je u visokobudžetnu SJW propagandu i podbačaje na kino blagajnama.

Biti će potrebno mnogo hrabrosti za suprotstavljanje današnjim kulturnim komesarima, ali to se može učiniti. Umjetnici su se nekoć bojali gnjeva Mikea Golda, ali danas je jedna od rijetkih stvari po kojim ga pamte poruka koja mu je ostavljena u njegovom uredu. Glasila je: “Recite Mike Goldu da mu Ernest Hemingway poručuje da odje**”.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here