Osobno, slažem se s ljudima koji govore da je predstojeća “heteroseksualna parada ponosa” u Bostonu glupi trik. To nije nešto čemu bih želio prisustvovati, iako cijenim namjernu ironiju imenovanja Miloa Yiannopolousa velikim šefom parade.
Vjerujem da sam na stabilnom intelektualnom tlu kad nazivam paradu glupom, pošto sam isto izjavio i u vezi gay parada. Zapravo, mislim da su parade — svečane prometne gužve, kako ih nazivam — općenito nekako glupe. Iako postoje barem nekoliko opravdanih razloga za održavanje jedne. Pobjeda u ratu mi se čini kao jedan od valjanih razloga. Osvajanje Super Bowla bio bi još jedan. Ako ćemo imati paradu kako bismo izrazili ponos oko nečega, to bi trebalo biti u vezi pravog postignuća. Ili bi to barem trebala biti prigoda za stvarno slavlje, poput praznika kao što su Dan zahvalnosti ili Božića. No vaša seksualna orijentacija nije ni postignuće niti je praznik. Niste postigli ništa jednostavnom činjenicom da vas privlači jedan ili drugi spol.
Tvrdi se da je stvarna svrha gay parade ponosa pružanje otpora i prosvjed protiv progona homoseksualaca. Heteroseksualci se ne progone zbog toga što su heteroseksualci, kako glasi argument, pa su stoga heteroseksualne parade ponosa besmislene. No, ako je to smisao parade ponosa, zbog čega se onda naziva paradom ponosa? Ako je to doista prosvjed, onda ga nazovite prosvjedom ili skupom ili demonstracijom. A u tom slučaju, zašto održavaju te prosvjede u mjestima poput San Francisca i Los Angelesa, a ne u Teheranu ili Rijadu? Čini se kako se ove parade ponosa održavaju upravo na mjestima u kojima homoseksualci nisu progonjeni.
Svi dokazi ukazuju na to da su gay parade ponosa doista gay parade ponosa. To jest, to su parade koje daju homoseksualcima priliku da izraze svoj ponos što su homoseksualci. Doista, web stranica parade ponosa u New Yorku nazvala je događaj “slavljem ponosa”. Jedna druga LGBT web stranica jasno izjavljuje: Gay ljudi bi se trebali “osjećati ponosnima što su gay”. Ako se slažete da bi homoseksualci trebali osjećati ponos zbog svoje homoseksualnosti i da bi se parade trebale održavati diljem zemlje kako bi proslavile taj ponos i da “stvore inkluzivna mjesta samoizražavanja” za homoseksualce, onda bi očito bio smiješan dvostruki standard inzistiranje da heteroseksualci nemaju pravo na slično slavlje za sebe.
Dvostruki standard postoje još izraženiji kada uzmete u obzir cijeli bife seksualnih orijentacija koje su se do sada poput priljepaka vezale za širi LGBT brod. Homoseksualci i lezbijke nisu jedini koji slave ponos na paradi ponosa. Također postoje biseksualci i transseksualci i panseksualci i aseksualci i sivoseksualci i demiseksualci i rodno fluidni i rodno zbunjeni. Je li razumno reći da svi ti ljudi mogu i trebaju javno izraziti svoj ponos — ali ne i heteroseksualci?
Onako usput, kad je posljednji put progonjen panseksualac? Ne bih znao progoniti jednog ni kad bih to htio. Ne, ponovno, ovo nema nikakve veze s progonom. Radi se o hvalisanju vašim seksualnim životom. Zašto se onda ne mogu hvaliti i heteroseksualci?
Kao što sam rekao, nisam za to da se bilo tko hvali ovakvim stvarima. Ali sam još manje za arbitrarna pravila koja nekima dopuštaju hvalisanje, dok drugima istodobno govore da zašute. Ljevica je poznata po takvim pravilima. Možda je, kad malo bolje razmislim, heteroseksualna parada ponosa ipak nešto više od glupog trika. Možda je njegova svrha prkositi ljevičarskim pravilima zbog samog prkosa. Možda bi u njemu ipak mogla postojati nekakva vrijednost.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
