BAWER: Libertarijanska izdaja

Bruce Bawer

Screenshot: YouTube/CBS This Morning

Nemojte se smijati, ali jednom davno sam bio toliko naivan da sam mislio kako je libertarijancima stvarno stalo do slobode.

Čak sam mislio da imaju važni raison d’être. U doba kad su neki od nas bili uznemireni republikanskim propovijedanjem o socijalnim pitanjima i s demokratskim etatizmom, činilo se kako libertarijanci nude razumno mjesto između. Također se sjećam da sam imao dojam kako su, čak i ako se ne slažete s njima u nekim pitanjima, barem ideološki dosljedni, što je značilo da su principijelni.

Ali onda sam upoznao neke libertarijance. Nekoliko njih mi se svidjelo i poštovao sam ih. Ali drugi su se dokazali vrhunskim čudacima, osobenjacima, hašišarima i luđacima. Ako nisu smišljali planove za neovisne zemlje izgrađene na napuštenim natfnim platformama, oni su pisali lude, razrađene političke manifeste za koje se činilo da nemaju nikakve veze sa slobodom. A neki se gotovo nisu razlikovali od onim standardnih ljevičara, poput samoprozvanih “suosjećajnih anarhista” i “libertarijanskih socijalista” (!) čija se divljačka recenzija Revolucija žrtava, moje kritike studija identiteta iz 2012. godine, u Reasonu, vodećim libertarijanskim novinama, nije razlikovala od one koju bi napisao nekakav multikulturalni akademik.

Ljudi su znali pisati članke u kojima su tvrdili da su većina Amerikanaca doista libertarijanci, ali to nisu shvaćali. Neki su čak i govorili da se približavamo “libertarijanskom trenutku” kad će ova tiha većina napokon preuzeti stvari u svoje ruke. Ali naposljetku sam vidio da, iako su libertarijanci bili gusti na tlu Washington D.C.-a, nisu imali previše birača izvan Beltwayja — to jest, osim korporacija koje su plaćale njihovim think tankovima da izbacuju principijelne argumente za politike koje bi napunile njihove džepove.

Moto Reasona je “Slobodni umovi i slobodna tržišta”. Vodeći libertarijanski think tank, Cato, kaže na svojoj web stranici da je “posvećen načelima individualne slobode, ograničene vlade, slobodnog tržišta i mira”. Ključne riječi ovdje su “slobodna tržišta”. Libertarijancima nije više bitnija niti jedna druga sloboda. Ni sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti, sloboda okupljanja ili sloboda nošenja oružja. Samo slobodna tržišta. E da, i otvorene granice, naravno. Na ova dva načela, libertarijanski pokret neće pristati na kompromis. (Svakako, poznajem ljude u libertarijanskim institucijama koji privatno izražavaju zabrinutost zbog otvorenih granica — i, također, zbog islama — iako te stavove djele samo s prijateljima od povjerenja.)

I oni su ih se čvrsto držali čak i kad je negativna strana slobodnog tržišta i otvorenih granica postajala sve jasnija. Godinama je američka vlada dozvoljavala jeftinim kineskim proizvodima — proizvodima koje u komunističkoj zemlji proizvode radnici s niskim plaćama — da preplavljuju američko tržište, dok su kineske tarife učinkovito zabranile našim proizvodima ulazak na kinesko tržište. Rezultat je bio gotovo uništenje našeg proizvodnog sektora i prateće slabljenje naše ekonomije, dok je Kina cvjetala. A opet, libertarijanci su hladnokrvno gledali na takav razvoj događaja.

Kad je Trump postao predsjednik, prihvatio je kineski izazov, napominjući da takozvana slobodna trgovina nije nužno isto što i pravedna trgovina. U isto vrijeme, oslobodio je poduzeća od mnoštva nepotrebnih regulacija. I dugo uspavana ekonomija je eksplodirala. Broj američkih radnih mjesta dosegao je rekordne razine. Na brojnim se frontovima Trump zauzimao za slobodu, dok su Demokratsku stranku preuzeli socijalisti. Mislili biste da će libertarijanci, koji su dugo radili s republikancima kako bi postigli zajedničke ekonomske ciljeve, biti sretniji nego ikad kako bi se pridružili Velikoj staroj stranci.

Razmislite ponovno. U dva nedavna eseja, od kojih su se oba entuzijastično dijelila u libertarijanskim krugovima, istaknuti su libertarijanci najavili svoje potpuno protivljenje Trumpu na predstojećim izborima. Iako oba autora nude razumne kritike nekoliko Trumpovih politika, obojica od šume ne mogu razaznati stabla.

Naslovi oba članka ne ostavljaju previše sumnje u stavove autora. Članak Jacoba Griera, koji se pojavio na web stranici ARC Digital, naslovljen je “Kletva na jednu od njihovih kuća”; Članak Matta Welcha, objavljen u ovomjesečnom izdanju Reasona, nosi naslov: “Slučaj protiv Trumpa: Trump je neprijatelj slobode.” Obojica pisca izjavljuju da planiraju glasati za Bidena. Zašto? Odgovor Greera: Republikanska stranka je “zakačila svoj vagon za ambicioznog, ako ne i stvarnog autoritarca, a kao ljubitelj slobode i liberalne demokracije, želja da ga vidim temeljito poraženog dobila je prednost ispred ostalih konkurentskih vrijednosti.” Ne samo da Trump “nije libertarijanac, čak nimalo”, tvrdi Grier, on je “grubijan i ne previše pametan i bespotrebno zapaljiv i korumpiran i nesposoban i rasist i vjerodostojno optužen od više od 20 žena za razne činove nemoralnog ponašanja”. Ukratko, uobičajena zamorna demokratska litanija. Welch se manje više slaže.

Obojica pisca kritiziraju Trumpovu visoku razinu potrošnje — ne spominjući da bi troškovi Bidenovih prijedloga, uključujući Green New Deal, uvelike zasjenili Trumpove izdatke. Ali ona stvarna zabrinutost oba pisca je — iznenađenje! — trgovina. “Slobodna trgovina”, piše Grier, “teško je stradala pod Trumpom, s tarifama na čelik, aluminij i, najgore od svega, viski.” Grier jadikuje “prisilnu prodaju TikToka”, ne spominjući da je razlog prodaje bio taj što je prethodni vlasnik, kineska vlada, bila u mogućnosti koristiti aplikaciju TikTok za špijuniranje Amerikanaca. Grier također žali zbog Trumpove “prijetnje da će koristiti moć države kako bi kaznio svog neprijatelja Jeffa Bezosa iz Amazona i Washington Post”. Što je Trump učinio Bezosu? Budući da Amazon svjesno prodaje Kinezima imitacija američkih proizvoda, Trumpova administracija je stavila nekoliko Amazonovih platformi na crnu listu web stranica koje prodaju krivotvorene i piratske proizvode. Dakle, u oba slučaja, Grier zauzima stranu kineskih zlonamjernika nasuprot legitimnih američkih interesa.

Welch je također vodonoša Kine. Napadajući Trumpa zbog pretvaranja Republikanske stranke “u sredstvo za nacionalizam velike vlade koje je otvoreno sumnjičavo prema slobodnim tržištima i percipiranim neprijateljima” — očigledna je implikacija da je Kina samo “percipirani” neprijatelj, a ne onaj stvarni. Welch oštro kritizira Trumpov odlučni odgovor na kineske tarife, nazivajući ga “prvim republikanskim predsjedničkim kandidatom koji je uspješno vodio kampanju u korist trgovinskog protekcionizma još od Herberta Hoovera”. Ne spominje da je Trumpov “trgovinski protekcionizam” rezultirao u mnogo pravednijoj trgovini i vratio radna mjesta na spektakularan način, donesavši najbolje podatke o zaposlenosti u nekoliko generacija. Welch čak zamjera Trumpu da je “potrošio dragocjeno vrijeme nazivajući COVID-19 ‘Kineskim virusom'”. Koliko točno više vremena treba da se izgovori “Kineski virus” umjesto “COVID-19”? I koliko točno može samoprozvani libertarijanac braniti komunističku državu bez da se utopi u vlastitom sramu?

Nakon trgovine, obojica pisca nastavljaju mahati svojim rukama zbog Trumpovih imigracijskih politika, održavajući standardno libertarijansko pretvaranje da ih je briga za imigrantime (uključujući ilegalne strance), dok ih je zapravo stvarno briga kako poslodavcima omogućiti suzbijanje rasta plaća. Trumpove imigracijske politike, optužuje Grier, čine Amerikance “manje slobodnima raditi sa [strancima], zapošljavati ih i primati ih od naših susjeda”. Predsjednik je, piše Grier, “sramotno zatvorio naša vrata izbjeglicama”, uveo “politike namjerne okrutnosti na našoj južnoj granici” i donio “ozloglašenu zabranu muslimanima”.

Welch je također uznemiren zbog “muslimanske zabrane”. (Interesantno je da, iako se libertarijanci izjašnjavaju da njeguju slobodu, nikada nisu iskreni o mogućim posljedicama primanja šerijatskih entuzijasta u SAD.) On prosvjeduje protiv Trumpovih pokušaja da smanji lančanu imigraciju putem “ponovnog ujedinjenja obitelji”, iako su takve politike bile katastrofalne za Zapadnu Europu. I govori o Trumpovom “protivljenju slobodnom kretanju ljudi iz zemalja koje ne favorizira”, ne priznajući da predsjednikovo “ne favoriziranje” tih zemalja nije zbog nekakvog osobnog animusa, već zato što je veća vjerojatnost da ljudi koji dolaze u SAD iz tih zemalja nisu putnici, već špijuni i teroristi. Grier posebno ističe Trumpova ograničenja na strane studente na američkim sveučilištima, što Ameriku, tvrdi on, čini “manje humanom i manje bogatom”. Ponovno, s obzirom da su mnogi kineski studenti razotkriveni kao špijuni i da su više od nekoliko terorista započeli kao strani studenti, ova politika, jednostavno, čini Ameriku sigurnijom.

Neke od tvrdnje ovih pisaca ponavljaju demokratske i medijske govorne točke. Grier optužuje Trumpa da “navija za nasilno održavanje zakona i reda”, “bacanje suzavca na mirne prosvjednike” i daje “prešutnu potporu bijelim supremacistima”. Naravno, sve laži. Grier osuđuje Trumpovu “‘retoriku’ neprijatelja naroda prema novinarima”, ali ne priznaje neumornu medijsku dezinformacijsku kampanju protiv predsjednika.

Obojica pisca dolaze do istog zaključka. Evo kako to kaže Grier: izborom Bidena, “umjerenog centrista s 50-godišnjom karijerom u javnoj službi”, mogle bi se uvesti “nelibertarijanske” politike, ali barem bi se “sačuvale institucije koje omogućavaju liberalnu demokraciju i normalnu politiku”. Hm, što? A što je s Bidenovim sudjelovanjem u izdajničkom, neviđenom pokušaju državnog udara Obamine Bijele kuće? Ili demokratskim planovima za masivno širenje vlade, uključujući ukidanje privatnog zdravstvenog osiguranja, zabrane plina i ugljena i remont ili čak rekonstrukciju milijuna zgrada kako bi se udovoljilo novim pravilima o korištenju energije? Ni Grier ni Welch ne bave se ovim stvarima ozbiljno.

Štoviše, dok obojica klevetaju Trumpa kao autoritarca, rasista, bijelog supremacista i neprijatelja slobode, niti jedan od njih nema ništa za reći o demokratskoj podršci Antife i BLM-a, njihovom preziru prema Povelji o pravima, njihovom entuzijazmu za institucionalizaciju kritičke rasne teorije u vladi i vojsci i njihovoj spremnosti da u nedogled zaključaju demokratsku kontrolu dodavanjem mjesta na Vrhovnom sudu, eliminacijom opstrukcije i davanjem statusa države Portoriku i D.C.-u. Ni Grier ni Welch nisu spremni suočiti se s činjenicom da bi administracija Bidena ili Harris proširila državni aparat, kažnjavala pogrešne misli, transformirala američke demokratske institucije do mjere koju Wilson ili FDR nikad nisu mogli ni zamisliti i dopustila da SAD postale sila drugog reda u svijetu kojim dominira Peking.

Je li Amerika kojom se upravlja u skladu s idejama Alexandrije Ocasio-Cortez i Bernieja Sandersa doista ono što žele libertarijanci? Sudeći prema ova dva članka, nažalost da. Što dovoljno pokazuje koliko naši vodeći libertarijanci vode malo brige o slobodi i koliko njihovi stavovi zapravo odražavaju kratkoročne financijske interese njihovih kratkovidnih i nepatriotskih blagajnika.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here