GREENFIELD: Izbjeglica iz džamije izbo 7 osoba. Novi Zeland zabranjuje škare.

Daniel Greenfield

Screenshot: YouTube

Nakon što je ISIS-ov terorist krenuo u napad nožem u novozelandskom trgovačkom centru, premijerka Jacinda Ardern objavila je da napad nema ništa s islamom.

A neki su supermarketi uklonili noževe sa svojih polica.

Džihad možda nema nikakve veze s islamom, ali definitivno ima s oštrim predmetima.

Nakon pucnjave u džamiji prije nekoliko godina, ljevičarska vlada Ardern zabranila je većinu vatrenog oružja. Sad neki supermarketi i trgovine zabranjuju noževe, pa čak i škare, budući da je najbolji način zaustavljanja islamskog terorizma pobrinuti se da nitko ne može otvoriti kuvertu.

No, lakše je zabraniti škare nego riješiti stvarni problem.

“Ono što se danas dogodilo vrijedno je prezira. To je bilo mrsko, to je bilo pogrešno. To je izveo pojedinac, a ne vjera, ne kultura, ne etnička pripadnost, već individualna osoba”, inzistirala je Ardern.

Jacinda Ardern imala je dojam da “I” u ISIS znači “individualna”, a ne “islamska”.

Pojedinac bez nekakve naročite vjere, Ahamed Aathil Mohamed Samsudeen, živio je u džamiji prije nego što se zaputio u trgovački centar u Aucklandu i uz uzvike “Allahu Akbar” izbo sedam osoba. Jedna od tih osoba bio je 77-godišnji muškarac. Druga je bila 29-godišnja žena.

Muhamed, student iz Šri Lanke koji je dobio ime po proroku islama i zaradio status izbjeglice na Novom Zelandu, proveo je mnogo svog vremena u zemlji planirajući ubiti kivije (nadimak za Novozelanđane – op. a.) u Allahovo ime.

Na svom je suđenju upozorio: “Vi ste me stavili u zatvor jer sam musliman i ne sviđa vam se moja vjera, a to vas čini mojim neprijateljem. Allah kaže da ćete biti kažnjeni.”

Budući da Muhamedova gorljiva želja za ubijanjem nemuslimana nema ništa s islamom, poslan je da živi u džamiji El-Bilal kako bi se izliječio od svojih džihadističkih poriva. Umjesto toga, Muhamed je iz džamije vlakom otišao do supermarketa i počeo ubijati što je više nemuslimana moguće.

Izbjeglica je javno podržavao ISIS još od 2016. godine. Ili tri godine nakon što je dobio status izbjeglice. Učinio je sve osim izdavanja oglasa u novinama u kojem obećaje da će ubiti mještane.

Prije pet godina, rekao je svom suvjerniku iz džamije da će nasumično izbosti hrpu ljudi na Novom Zelandu. Tijekom prvog uhićenja, policija je pronašla oružje i ISIS materijale, ali Mohamed se izvukao s uvjetnom kaznom, a prema novozelandskim liberalnim pro-kriminalnim zakonima izdana je naredba o zabrani izdavanja imena kako nitko ne bi mogao znati da je bio optužen za bilo što.

Na svom suđenju, Mohamed je tvrdio da je bio zainteresiran u Islamsku državu koju je osnovao Muhamed, njegov imenjak, utemeljitelj islama i da je prikupljao ISIS-ove himne iz vjerskih razloga.

Uključujući i onu koja je izjavljivala: “Pit ćemo se krv nevjernika (nemuslimana).”

Vlasti su ponovno pokušale deportirati Mohameda, koji je inzistirao da je izbjeglica koji ne može biti deportiran jer bi Šrilančani mogli biti zločesti prema njemu. “Jako se bojim povratka na Šri Lanku jer se bojim tamošnjih vlasti”, cvilio je Mohamed.

U tom je trenutku trebalo biti prilično očito da su vlasti na Šri Lanci, pretpostavljajući da su gajile bilo kakav animozitet prema Mohamedu, imale vrlo dobar razlog za to.

Ne samo da Mohamed nije deportiran, barem dok ga policijski meci nisu deportirali iz LynnMalla u koje god pakleno predgrađe zaslužuje, već se zbog izbjegličkog statusa njegovo ime nije smjelo otkriti čak ni nakon divljačkog napada nožem u Allahovo ime.

Životi ISIS-ovih izbjeglica znače mnogo više od izbodenih mještana.

Zapadne elite slavile su kad je Ardern na pucnjavu u džamiji odgovorila zabranom vatrenog oružja. Sad može pokušati zabraniti noževe i škare. Iako je Mohamed dokazao da to ne bi funkcioniralo.

Dan nakon što je Mohamed pušten nakon svog prethodnog uhićenja, otišao je van i kupio lovački nož. Policija je izvršila pretres njegovog stana i pronašla ISIS-ov video o tome kako ubiti nemuslimane rezanjem grkljana.

Još jednom je pušten na slobodu.

Nakon što su godinama neuspješno pokušavali deportirati Mohameda, on je konačno izvršio džihadistički napad koji je pet godina glasno reklamirao da će počiniti.

Napad nožem u trgovačkom centru bio je najmanje iznenađujući i najočekivaniji teroristički napad ikad.

Nakon prethodne pucnjave u džamiji, Ardern je objavila Christchurch poziv na akciju koji je zahtijevao masovnu cenzuru interneta i suzbijanje definiranih ekstremista.

Christchurch poziv na akciju nije se zadržao u granicama Novog Zelanda. Usvojile su ga razne vlade.

Dok je Trumpova administracija odbacila njegove opasne i neustavne mjere, Bidenova administracija izbacila je Povelju o pravima kroz prozor i prihvatila ga. Kao što sam upozoravao ranije ove godine, Big Tech je Christchurch poziv pretvorio u internetsku listu zabrane letenja.

Poziv na cenzuru Ardern korišten je za cenzuru Amerikanaca i milijuna drugih diljem svijeta.

Nakon Mohamedovog napada nožem, hoće li doći do Auckland poziva na akciju? Ili će Jacinda Ardern izgraditi svoj pijedestal od gipsa malo više zahtijevajući zabranu škara?

Dok je Ardern trčala pobjednički krug zbog svog odgovora na pucnjavu u džamiji, njezin sustav nije uspio zaustaviti Mohameda. Bez obzira na to koliko se Mohamed upuštao u terorističke zavjere i veličanje ISIS-a, usprkos činjenice da je bio izbjeglica koji je jasno mrzio svoju novu zemlju, nitko ga nije mogao zaustaviti.

Ili, bolje rečeno, odlučili su da neće.

Dok se mreža cenzure Ardern širila svijetom, slomljeni novozelandski sustav cenzurirao je identitet doživotnog džihadista kako susjedi džamije El-Bilal u Glen Edenu ne bi imali načina znati da su u opasnosti i blage veze na koga moraju pripaziti.

Auckland poziv na akciju trebao bi započeti s pravom vlada da deportiraju džihadiste bez obzira na to koliko cvile zbog političkih i vjerskih progona u njihovim matičnim zemljama.

Umjesto cenzuriranja imena terorista, trebalo bi ih oglašavati diljem svijeta.

I trebalo bi jednom za svagda odbaciti poznate izgovore (Mohamedova obitelj predvidljivo okrivljuje mentalnu bolest) i džihadistička uvjerenja tretirati ozbiljno, a ne kao reakciju na neuspjeh u integraciji, financijske probleme, mentalnu nestabilnost, uporabu marihuane ili bilo koje druge izgovore.

Mohamed je vjerovao u ubijanje nemuslimana. Tog se uvjerenja držao pet godina, nakon opetovanih policijskih istraga, uhićenja i pretresa, sve dok konačno nije umro pokušavajući ubiti nemuslimane u Allahovo ime.

Umjesto ponavljanja istih starih laži, npr. “pojedinac, a ne vjera, ne kultura”, trebali bismo prepoznati da je Mohamed, poput njegovih talibanskih kolega, bio ozbiljan i predani član vjerske zajednice spreman posvetiti svoj život trijumfu svojih uvjerenja.

Zapadnjaci koji su podcijenili talibane iz istog razloga ne shvaćaju ozbiljno džihadiste poput Mohameda. Oni nisu slučajevi za sažaljevanje, oni su zakleti neprijatelji. Kad to odbijamo shvatiti, završimo gledajući pad Kabula ili napade nožem u lokalnom trgovačkom centru na televiziji.

Sve dok ne dođe dan kad to nećemo gledati na televiziji, već vidjeti uživo.

Novi Zeland i ostatak svijeta zaslužuju Auckland poziv na akciju koji bi izbrisao besmislene mitove Ardern i pozabavio se surovom stvarnošću džihada protiv civilizacije.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.