GREENFIELD: Ljevica je u potpunosti prigrlila Orwella

Daniel Greenfield

“Sloboda”, upozorava Canadian Broadcasting Corporation koju financira Trudeauova vlada, je riječ koja je “postala uobičajena među skupinama krajnje desnice”.

Kako bi dokazao svoju tvrdnju, CBC je citirao Elisabeth Anker, profesoricu sa Sveučilišta George Washington, koja je tvrdila da je sloboda “sklizak koncept” i da oni na desnici žele “nasilne” slobode koje odbijaju biti “vezane normama jednakosti” ili “norme za ispravljanje nejednakosti”.

Drugim riječima, slobodu od državne prisile da se stvori idealno društvo države.

Anker je napisala knjigu pod naslovom Ružne slobode u kojoj tvrdi da je “individualna sloboda oduvijek bila povezana s bijelom supremacijom, kolonijalizmom naseljenika, klimatskim uništavanjem, ekonomskom eksploatacijom i patrijarhatom”. Ljevičarska autorica članaka poput “Možete voljeti i mene — ja sam toliko poput države” i “Komunističkog manifesta u eri kasnog kapitala” iznosi stavove protiv slobode na državnim medijima kao što su Al Jazeera, BBC i Voice of America.

Razumljivo je da svaka osoba čiji se posao sastoji od gostovanj na državnim medijima, gdje objašnjava zašto bi vlada trebala oduzimati individualna prava, ne voli previše “ružnu” slobodu.

U 1984. Georgea Orwella, Ministarstvo istine ukrašeno je partijskim sloganima koji uključuju “Sloboda je ropstvo” i “Neznanje je snaga”. Organizacija se temeljila na stvarnom britanskom Ministarstvu informacija s kojim je Orwell imao prilično iskustava dok je radio za ratni BBC, iako je njegova supruga radila u odjelu za cenzuru Ministarstva.

Orwell ne bi bio nimalo iznenađen činjenicom da državni mediji izvlače akademika koji se redovito pojavljuje na državnim medijima (uključujući i one totalitarnih nacija poput Katara) kako bi objasnio da je sloboda zapravo vrlo nestašna stvar dok država razbija “Konvoj slobode” koristeći izvanredne ovlasti koje su imale za cilj rješavanje izvanrednih ratnih situacija, a ne mirnih prosvjeda.

Ali propaganda “Sloboda je ropstvo” postala je iznimno sveprisutna na ljevici.

Premijer Justin Trudeau tvrdi da korištenjem Zakona o izvanrednim situacijama za suzbijanje prosvjeda on zapravo čini ono što je “neophodno za jačanje načela, vrijednosti i institucija koje sve Kanađane drže slobodnima”. Oduzimanje slobode prosvjeda protiv njegovog režima zapravo drži sve Kanađane slobodnima. Verzija iste logike u 1984. bila je znatno jezgrovitija.

Puno prije Konvoja slobode, mediji u ovoj zemlji počeli su glasno inzistirati da je guverner Ron DeSantis “autoritarac” jer odbija Floriđanima nametnuti zamorne propise.

“Ron DeSantis stvara raj autoritarizma”, tvrdio je članak Washington Posta.

Autoritarni raj, poput mjesta gdje je tiranija pravo da im se ne govori što treba raditi, jest kontradiktoran pojam, ali u preokrenutom svijetu gdje je sloboda prijetnja, izabrani dužnosnici koji ne tjeraju ljude da rade stvari su autoritarni, dok su političari koji oduzimaju prava osloboditelji. Najveća tiranija je donošenje vlastitih izbora, a konačna sloboda proizlazi iz vladinih propisa. Možemo biti slobodni samo ako slobodu prepustimo vladi.

Građanska prava, također, znače oduzimanje prava. Svatko tko to ne radi je autoritaran.

“Prava prijetnja građanskim slobodama dolazi iz država koje zabranjuju obavezno cijepljenje i nošenje maski”, tvrdi ACLU u članku New York Timesa.

“Daleko od ugrožavanja građanskih sloboda, mandati cijepljenja zapravo unaprjeđuju građanske slobode”, tvrdi službeno priopćenje organizacije, a “opravdano zadiranje u autonomiju i tjelesni integritet” zapravo bi osnažilo naše “građanske slobode” jer “prava nisu apsolutna”.

ACLU je, poput Trudeaua, mogao uštedjeti prilično vremena da je napisao “Sloboda je ropstvo”.

Organizacija koja je svojedobno tvrdila da se zalaže za građanska prava tvrdi da se ona prava građanska prava sastoje od toga da vlada nanosi “opravdana nametanja” onima nad kojima vlada.

Sve to kako bi nas sve oslobodila od nekakve nejasne vanjske prijetnje koja nije vlada.

Temeljni argument u pozadini ovog spina jest da kolektivizam nadmašuje individualnu slobodu. Postmoderni američki ljevičari, za razliku od njihovih europskih kolega, vjerojatnije će prikriti ovaj argument u politici identiteta, tvrdeći da državna vlast štiti manjine, dok individualna sloboda favorizira bijelce. Osim što su i Biden i Trudeau slučajno bijelci.

Korištenje manjina kao živi štit za državni autoritarizam ubrzano postaje stari štos.

Ljevica inzistira da je sprječavanje korištenja državnih institucija, poput sustava javnog školovanja, za nametanje svoje mržnjom ispunjene rasističke indoktrinacije učenicima zapravo “ušutkavanje” i “zabrana”. Nakon što je zabranila sve od Huckleberryja Finna do dr. Seussa, ona tvrdi da je odbacivanje njezinih tekstova “spaljivanje knjiga”.

Uključenost roditelja u škole, poput prosvjeda protiv obaveznog cijepljenja, oblik je terorizma i zahtijeva nemilosrdnu uporabu sile kako bi se potisnuli oni ljudi koji još uvijek vjeruju u slobodu.

Samo potiskivanjem slobode možemo svi biti slobodni da činimo ono što nam se kaže kako bi nas vlada mogla propisno osloboditi čineći nas istinski jednakima. To je funkcioniralo za Pola Pota i SSSR.

Ali dopustiti roditeljima da imaju pravo glasa što se tiče obrazovanja njihove djece je… autoritarizam.

Guverner Youngkin u Virginiji proglašen je autoritarnim jer je dopustio roditeljima da odluče hoće li njihova djeca nositi maske i koje će knjige koristiti u nastavi.

Mediji su transparentnost kurikuluma već proglasili Velikim bratom.

Dopuštanje roditeljima da saznaju što njihova djeca uče “odjekuje one najgore porive makartizma i izgleda kao oživljavanje Orwellovog Velikog brata”, tvrdi se u jednom histeričnom članku.

Jer se 1984. zapravo radila o roditeljima koji su podnijeli zahtjeve za Slobodu pristupa informacijama.

Ako je Sloboda ropstvo, onda Neznanje mora biti snaga. Sve totalitarniji radikalni pokret izbjegava stvarnost svojih zlouporaba izvrtanjem jezika i ideja. Revolucija je ljevičarski brend, ali njihova revolucija ne oslobađa; umjesto toga, ona dosljedno porobljava. Njezini aktivisti se vole pretvarati kao autsajderi, ali su zapravo oni koji drže svu moć.

Akademija, mediji i popularna kultura izgrađeni su na izvrtanju ovih elementarnih činjenica.

Kako se tiranija pojačava, tako se pojačava i intenzitet preokretanja temeljnih istina. Tirani inzistiraju da je sloboda ropstvo. A njihovo ropstvo je oslobođenje. Što nam više propisa nameću, to smo slobodniji. A što više želimo biti slobodniji, to moramo biti autoritarniji.

Ako ne vjerujete da je to istina, samo pitajte vladine medije. Oni će zabilježiti vaše ime i reći vam isto.

Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.