Koja je razlika između ljevičara i liberala?
Odgovor na ovo pitanje od vitalnog je značenja za razumijevanje krize kojom se danas suočavaju Amerika i Zapad. Ipak malo ljudi je sposobno za to. Ja nudim slijedeće kao vodič.
Prva stvar koju treba znati: Ta dva pojma nemaju gotovo ništa zajedničko.
Naprotiv, liberalizam ima mnogo više toga zajedničko s konzervatizmom nego s ljevicom. Ljevica je prisvojila riječ “liberalno” tako učinkovito da gotovo svi – liberali, ljevičari i konzervativci – misle da su sinonimi.
Ali nisu. Pogledajmo neke od važnih primjera.
Rasa: Ovo je možda najočitija od mnogih moralnih razlika između liberalizma i ljevičarstva. Esencija liberalnog mišljenja o rasi je da boja kože nema nikakvog značaja. Prije jedne generacije, liberali su držali mišljenje da samo rasisti vjeruju da uloga rase ima bitno značenje. Međutim, za ljevicu, činjenica da neko rasu smatra nebitnom je sama po sebi rasistička. Tako da Kalifornijsko sveučilište izjavu “Postoji samo jedna rasa, i to ljudska rasa” službeno smatra rasističkom. Zbog toga, liberali su strastveno privrženi rasnoj integraciji. Liberali bi trebali biti zgroženi postojanjem crnih studentskih domova i zasebno održavanih matura za crne studente na sveučilišnim kampusima.
Kapitalizam: Liberali su uvijek bili pro-kapitalizma, priznajući ga za ono što je: jedino ekonomsko sredstvo za podizanje velikog broja stanovništva iz siromaštva. Liberali su često vidjeli vladu kao silu koja ima veću ulogu u podizanju ljudi iz siromaštva od konzervativaca, ali nikada se nisu suprotstavljali kapitalizmu i nikada nisu bili za socijalizam. Protivljenje kapitalizmu i zagovaranje socijalizma su ljevičarske vrijednosti.
Nacionalizam: Liberali duboko vjeruju u nacionalnu državu, bez obzira bila njihova nacija Sjedinjene Države, Velika Britanija ili Francuska. Ljevica se oduvijek suprotstavljala nacionalizmu, zato što se ljevičarstvo temelji na klasnoj, a ne na nacionalnoj solidarnosti. Ljevica prezire nacionalizam, vidjeći u njemu u najboljem slučaju intelektualni i moralni primitivizam, a u najgorem put prema fašizmu. Liberali su oduvijek htjeli zaštititi američki suverenitet kao i njegove granice. Ideja otvorenih granica bi liberalima bila jednako neprihvatljiva kao i konzervativcima. Ljevičarski pisci stripa o Supermanu prije par godina stavili su u njegova usta ovu izjavu: “Namjeravam sutra održati govor pred Ujedinjenim narodima i obavijestiti ih da se odričem svog američkog državljanstva.” Kada su pisci Supermana bili liberalni, Superman nije samo bio Amerikanac, već je bio i onaj koji se borio za “Istinu, pravdu i američki način”. No, u svojoj objavi, objasnio je da taj moto “više nije dovoljan”.
Pogled na Ameriku: Liberali su štovali Ameriku. Gledajte američke filmove iz 1930-ih pa do 1950-ih godina i vidjet ćete otvoreno patriotske, filmove koji slave Ameriku – gotovo sve producirane, režirane i glumljene od strane liberala. Liberali su dobro razumjeli da Amerika nije savršena, ali su se slagali s još jednom liberalnom ikonom zvanom Abraham Lincoln kako je Amerika “posljednja najbolja nada zemlje”.
Amerika je ljevičarima u osnovi rasistička, seksistička, nasilna, homofobna, ksenofobna i islamofobna zemlja. Ljevica diljem svijeta mrzi Ameriku i teško je zamisliti da bi se američka ljevica mogla razlikovati u mišljenju od svojih kolega širom svijeta. Ljevičari se često uvrijede kad se posumnja u njihovu ljubav prema Americi. Ali ljevičarski opisi Amerike nisu jedini razlog za pretpostavku da ljevica ima više prezira nego ljubavi prema svojoj zemlji. Ljevičarski pogled na Ameriku je savršeno prikazan 2008. u izjavi ondašnjeg predsjedničkog kandidata Baraka Obame, kad je izjavio: “Samo pet dana smo udaljeni od temeljite transformacije Sjedinjenih Američkih Država.”
Ako bi upoznali muškarca koji izjavi da želi temeljito transformirati svoju ženu, ili ženu koja bi to izjavila za svog supruga, biste li pretpostavili da bilo tko od njih voli svog supružnika? Naravno da ne.
Sloboda govora: Razlika između ljevice i liberala sto se tiče slobode govora je jednako dramatična kao i njihove razlike u odnosu na rasu. Nitko nije bio više privržen čuvenoj izjavi “Ne odobravam ono što govorite, ali ću vaše pravo da to govorite braniti do smrti”, od američkih liberala.
I liberali još uvijek jesu. No ljevica širom zemlje predvodi prvu borbu za potiskivanje slobode govora u američkoj povijesti – od sveučilišta do Googlea i gotovo svake druge institucije i radnog mjesta. Ona tvrdi da se samo protivi govoru mržnje. Ali zaštita prava osobe A da veli ono što osoba B smatra nepoželjnim cijela je poanta slobode govora.
Zapadna civilizacija: Liberali gaje duboku ljubav prema Zapadnoj civilizaciji. Učili su je na gotovo svim sveučilištima i slavili njezina jedinstvena moralna, etička, filozofska, umjetnička, glazbena i književna postignuća. Niti jedan liberal se ne bi pridružio ljevičaru Jesse Jacksonu u njegovom skandiranju na Sveučilištu Stanford: “Hey, Hey. Ho ho. Western civ has got to go. (Zapadna civilizacija mora nestati – op. a.)”. Vjerojatno najcjenjeniji liberal u američkoj povijesti, bivši predsjednik Franklin Delano Roosevelt, često je pozivao na zaštitu ne samo Zapadne civilizacije, već i Kršćanske civilizacije.” a ipak, ljevičari su jednoglasno osudili govor predsjednika Donalda Trumpa u Varšavi u Poljskoj, u kojem je govorio o zaštiti Zapadne civilizacije. Tvrdili su da ne samo da Zapadna civilizacija nije superiornija od ostalih, već i da taj izraz nije ništa više nego eufemizam za bijelu supremaciju.
Judaizam i kršćanstvo: Liberali su znali i cijenili judeo-kršćanske korijene američke civilizacije. Oni su i sami pohodili crkve i sinagoge, ili su u najmanju ruku cijenili da to čine njihovi kolege Amerikanci. Prezir koji ljevičari pokazuju – i uvijek su pokazivali – prema religiji (izuzev prema Islamu), nije nešto s čime bi se liberali ikada mogli identificirati.
U slučaju da ljevica ne doživi poraz, Amerika i Zapadna civilizacija neće preživjeti. No ljevica neće biti poražena tako dugo dok dobri liberali ovo ne shvate i pridruže se borbi. Dragi liberali: Konzervativci nisu vaši neprijatelji. To je ljevica.
