Nakon što je prisegnuo povodom četvrtog mandata, Vladimir Putin napustio je Kremlj kako bi primio blagoslov patrijarha Ruske pravoslavne crkve u katedrali Blagovijesti.
Patrijarh i njegovi svećenici, obučeni u svetu odjeću (odeždu), okružili su Putina koji se, stojeći sam, prekrižio rukama.
U međuvremenu, sveta odjeća Katoličke crkve je iz Sikstinske kapele transportirana u njujorški Metropolitan muzej, kako bi ukrašavala napola gole modele u sexy show-u pod nazivom “Nebeska tijela: Moda i Katolička mašta”. Jednog modela je ukrašavala papinska tijara.
Sekularni mediji su show prihvatili s oduševljenjem.
U Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, britansko veleposlanstvo je 17. svibnja povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije podiglo duginu zastavu. Bjelorusko Ministarstvo unutarnjih poslova nije bilo oduševljeno tim potezom:
“Istospolni seksualni odnosi su lažni. A suština laži je uvijek ista — devalvacija istine. LGBT zajednica i sva ova borba za “njihova prava”, kao i dan same zajednice, je jednostavno lažna!”
Bjelorusija je očitala moralnu bukvicu — Velikoj Britaniji.
Što se to događa? Znanstvena studija je to sažela: “Statistički trendovi religije pokazuju da postoje dvije zasebne Europe: Zapad prolazi kroz proces sekularizacije, dok se post-socijalistički Istok de-sekularizira”.
Jedna Europa se okreće Bogu; druga se okreće od Boga.
A kada Vladimir Putin i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko ustanu u obranu tradicionalnih vrijednosti protiv kulturnih elita Zapada, sukob Istok-Zapad izgubio je svoju moralnu jasnoću.
I tako dolazimo do slijedećeg: za što mi Amerikanci danas stojimo? Koji je naš cilj u današnjem svijetu?
U Drugom svjetskom ratu, Amerikanci nisu sumnjali da su na pravoj strani u borbi protiv nacizma i militarističkog Japana koji nas je napao u Pearl Harboru.
U Hladnom ratu, vjerovali smo da je Amerika na Božjoj strani protiv zle ideologije marksizma-lenjinizma, koja je proglasila da je komunistička država vrh i da ne postoje stvari poput Bogom danim prava.
Uz nestanak moralne jasnoće Hladnog rata, na koji način će se Amerikanci prisiliti da se bore na drugom kraju svijeta u mjestima koje većina ne može pronaći na karti?
Članak koji je za vikend objavio Washington Post govori o strateškim poteškoćama i čak dovodi u pitanje našu pobjedu ukoliko se uključimo u ratove s Iranom i Sjevernom Korejom.
“Očekivali bi pobjedu Sjedinjenih Država i njezinih saveznika, ali uz ljudske i materijalne troškove koji bi bilo gotovo nesagledivi, osobito u slučaju rata s Korejom”, rekao je David Ochmanek, istraživač RAND instituta.
Profesorica sa Sveučilišta John Hopkins, Mara Karlin, nadodala je: “Ako želite osigurati da Pentagon bude sposoban planirati i pripremiti resurse za potencijalni sukob s Kinom i Rusijom, tada je sukob s Iranom ili Sjevernom korejom u potpunosti pogrešna stvar za napraviti”.
Pitam se: Koliko od tih potencijalnih ratova – sa Sjevernom Korejom, Iranom, Rusijom, Kinom — može Amerika voditi bez da bankrotira, materijalno i ljudski. Koja je predvidljiva korist tih ratova, pogotovo s Kinom i Rusijom, da bi se mogli opravdati troškovi?
Gladajući unatrag, samo jedna velika sila preživjela je prošlo stoljeće kao svjetska sila. Njemačko, rusko, austro-ugarsko i otomansko castvo nisu preživjeli Prvi svjetski rat. Drugi svjetski rat dovršio je britanska, francuska i japanska carstva.
Sovjetski savez i Sjedinjene Države bile su jedine preživjele svjetske sile nakon Drugog svjetskog rata, s time da je SSSR doživio slom između 1989. i 1991.
Zatim, 1991., mi Amerikanci krenuli smo dobro znanim putem carstva, razbijajući Irak da spasimo Kuvajt. Nakon tog rata, nesmotreno smo u ulazili u Afganistan, Irak, Libiju, Siriju i Jemen.
Iako još uvijek upetljani, sada govorimo o ratu sa Sjevernom Korejom ili Iranom, pa čak i s Rusijom ili Kinom; s Rusijom zbog aneksije Krima, a s Kinom zbog aneksije Južnog kineskog mora.
Donald Trump je postao predsjednik zbog toga što je ljudima rekao da će “napraviti Ameriku ponovno velikom” i da će staviti “Ameriku na prvo mjesto”.
Što nas dovodi opet na pitanje: Što je cilj Amerike danas?
Poraz nacizma i fašizma je bio cilj. Obrana Zapada pred komunizmom je bio cilj. Ali koji cilj danas ujedinjuje Amerikance?
To zasigurno nije pokrštavanje svijeta, kao što je to bio slučaj u davnim stoljećima, ili nametanje vladavine Zapada čovječanstvu, kao što je to bilo u doba carstva od 17. do 20. stoljeća.
Križarski ratovi za uvođenje demokracije više nisu u modi, pošto su slobodni izbori koje smo zahtijevali stvorili Hamas, Hezbollah, Muslimansko bratstvo u Egiptu, Muqtada al-Sadr u Iraku, u nacionaliste, populiste i autokrate od Azije do Bliskog istoka i Europe.
Možda je naša misija braniti i štititi ono što ja nama od vitalnog značaja, ostati van stranih sukoba gdje naši kritički interesi nisu ugroženi i ponovno ujediniti našu podijeljenu i svadljivu republiku — akonije več prekasno.
