“Trump je nacist.”
“Trump uništava Ameriku.”
“Trumpovi pristaše su nacisti koji uništavaju Ameriku.”
Teško je živjeti u Los Angelesu i ne čuti barem jednu od tih rečenica na gotovo svakodnevnoj osnovi. Demokratska hegemonija ovog grada znači da se ljudi prilično komforno mogu izražavati ovakvim optužujućim jezikom, znajući da u njihovom krugu vjerojatno nema niti jednog Trumpovog pristalice. Ali ova se poruka proširila van udobnih granica Hollywooda. Sada je to dio općeg tenora političke rasprave koja izvire iz mainstream demokrata.
Posljednji primjer dolazi u kontekstu imigracijske politike predsjednika Donalda Trumpa. Trump je implementirao novu politiku “nulte tolerancije” u kojoj se ilegalni imigranti uhvaćeni u prelasku granice na neoznačenim graničnim točkama smjesta uhićuju. Oni koji dolaze zajedno s djecom, razdvojeni su od svoje djece. Oni su razdvojeni silom zakona, kao što to diktira krajnje-lijevi Žalbeni sud Sjedinjenih Američkih Država za deveti okrug. U stvari, 2014. godine, administracija Baracka Obame držala je u pritvoru djecu zajedno sa svojim roditeljima — i administracija je nakon toga tužena zbog svoje navodne brutalnosti, prisiljavajući je na razdvajanje obitelji, pošto djeca ne mogu biti držana u pritvoru zajedno sa svojim roditeljima dulje od 20 dana.
Sada, nitko ne želi razdvajati djecu od njihovih roditelja (ili ako to učine, oni su u krivu). Kongres treba izmijeniti zakon kako bi omogućio obiteljski pritvor i deportaciju ilegalnih imigranata. Ali moramo biti jasni oko jedne stvari: Trump nije jednostavno odlučio razdvajati djecu od njihovih roditelja, niti je prvi predsjednik koji je uveo takvu politiku.
Bez obzira na to, krikovi i jadikovanje ljevičara bilo je opsežno i treštavo. Nismo čuli racionalnu diskusiju o dobrim i lošim stranama obiteljskog pritvora u odnosu na razdvajanje; umjesto toga, čuli smo da je Trump nacist, da uništava Ameriku i da su Trumpovi pristalice nacisti koji uništavaju Ameriku.
Nadalje, pošto su Trump i njegovi pristalice nacisti, čuli smo da je u potpunosti opravdano uništiti njihove živote. Tako smo prošli tjedan vidjeli Trumpovu tajnicu Domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen — koja provodi politiku identičnu onoj koju je provodio Obamin tajnik Domovinske sigurnosti Jeh Johnson, kao što je to i sam Johnson priznao — podvrgnutu bijesnoj rulji koja ju je otjerala iz restorana. Vidjeli smo Sarah Huckabee Sanders izbačenu iz Red Hen restorana u Lexingtonu. Vidjeli smo zastupnicu Maxine Waters (demokrat-Kalifornija) — koju njezini demokratski obožavatelji nazivaju “tetka Maxine”, usprkos njezine podrške strašnim nemirima u Los Angelesu — kako poziva mnoštvo na uznemiravanje članova Trumpovog kabineta, rekavši: “Ako vidite bilo kojeg člana tog kabineta u restoranu, u robnoj kući, na benzinskoj stanici, iziđite, okupite mnoštvo i otjerajte ih, i recite im da više nisu nigdje dobrodošli.”
Možda oni koji aplaudiraju ovakvoj ekstremnoj retorici misle da čine dobro. Istina je da njihova mržnja prema Trumpu, koja se prelijeva na njegove pristalice, zapravo ohrabruje Trumpa i jača njegovu bazu potpore. Čak i oni od nas koji nisu oduševljeni Trumpovim karakterom teško će stati na stranu Waters ili rulje koja urla prema članovima kabineta koji su usred večere. Niti ćemo prihvatiti označavanje Trumpove imigrantske politike kao nacističke — osobito bez ikakvih ozbiljnih povijesnih referenci, u kombinaciji s prizemnim aktivizmom koji ponekad podsjeća na smeđokošuljaško nasilje. Prošlog je tjedna George Will pozvao republikance da glasaju za demokrate kako bi suzdržali Trumpa — ali niti jedan republikanac s imalo samopoštovanja neće dati svoj glas ljudima koji ih nazivaju nacistima i koji izbjegavaju donošenje ozbiljnih argumenata u prilog vikanja o Narančastom Hitleru.
Velika je ironija to što je Trump nepopularan predsjednik po bilo kojem objektivnom mjerilu — cijeli svoj mandat provodi lebdjeći oko 40 posto, unatoč uspješnoj ekonomiji i nedostatku stranih kriza. Sve što bi ljevica trebala napraviti kako bi pridobila nezavisne i razočarane republikance je da pruži bar nešto slično stabilnosti i pristojnosti. Umjesto toga, mržnja prema Trumpu usmjerila je ljevicu na polarizaciju — a ta polarizacija prisiljava isti binarni izbor koji je i donio Trumpu predsjednički mandat. Mržnja prema Trumpu dovela je do nesrazmjernih, iracionalnih odgovora koji su otjerali ljude u njegov kutak. Ovi poremećeni napadi protiv Trumpa ga ne poražavaju. Oni ga osnažuju.