Prije nekoliko mjeseci, Hillary Clinton je postavljeno pitanje je li njezina samoidentifikacija kao kapitalista naškodila statusu kojeg uživa kod vlastitih birača. Rekla je da jest. Bila je u pravu. A Demokratska stranka sada se otvoreno kreće u smjeru prihvaćanja socijalizma.
Sve ovo slijedi ono što je, u svakom ozbiljnom smislu, relativno manja pobjeda samoproglašenih demokratskih socijalista unutar stranke. Momentum je počeo s Bernie Sandersom i njegovom zapanjujuće uspješnom utrkom za predsjedničku nominaciju 2016., koja je galvanizirala mlade ljude na način na koji Hillaryina kampanja nikada nije uspjela. Sandersov radikalizam prožmeo je stranku i radikalizirao ambiciozne političare poput senatorice Elizabeth Warren (demokrat-Massachusetts) i Coryja Bookera (demokrat-New Jersey) i Kamalu Harris (demokrat-Kalifornija) i Kirsten Gillibrand (demokrat-New York). Ali i Warren i Booker i Harris i Gillibrand još uvijek ne prihvaćaju socijalizam kao filozofiju.
To nije slučaj s nekoliko članova koji se nalaze na rubnom djelu stranke i kojima je posvećena pretjerana pozornost zbog pobjeda na preliminarnim izborima. Govorimo o Summer Lee, 30, i Sari Innamorato, 32, i Elizabeth Fielder, 37, od kojih su sve tri osvojile nominacije za državno zakonodavstvo Pennsylvanije u Demokratskoj stranci. A najnovija i najveća od tih Marxovih emisara je, naravno, miljenica medija Alexandra Ocasio-Cortez, 28, koja je upravo skinula s trona Joea Crowleyja u primarnom glasanju u New Yorku.
Sada, Michelle Goldberg iz New York Timesa ističe da milenijalci u velikoj mjeri prigrljuju socijalizam:
Razgovor o popularnoj kontroli sredstava za proizvodnju je anatema mnogim starijim demokratima, pa čak i onima najliberalnijima. To puno bolje prolazi kod mladih; jedno nedavno istraživanje pokazalo je da 61 posto demokrata između 18 i 34 godine pozitivno gledaju na socijalizam… Doista, dok se puno govori o ideološkom građanskom ratu među demokratima, na terenu, granice su fluidnije. Nedavno sam u Pennsylvaniji susrela umjerene prigradske sktivista koji su volontirali za Innamorato, oduševljeni mogućnošću da podupiru mladu ženu koja bi mogla pomoći revitalizaciji Demokratske stranke.
I ovdje se nalazi pitanje za demokrate: dok je agenda DSA (Democratic Socialists of America – demokratski socijalisti Amerike) krajnje neizvediva i bezumna — nacionalizirana zdravstvena zaštita, zajamčeno stambeno zbrinjavanje, zajamčena državna radna mjesta — Demokratska stranka rado prihvaća mnoštvo u svoje redove, iako to prihvaćanje znači prigrljivanje neizvedivih politika. Socijalizam dopušta demokratima da stave pobjedu predsjednika Trumpa u ideološki okvir: on je apoteoza zlog i povampirenog kapitalizma, napokon na čelu američke vlade. Kao što Goldberg piše:
U međuvremenu, mladi članovi D.S.A. puni su nade jer im njihova analiza pomaže shvatiti katastrofu Trumpa. Čini se da oni manje paničare zbog onoga što se trenutačno dešava u Americi od liberala, jer vjeruju da znaju da se ovakvom našem društvu bliži kraj i kako se može ponovno izgraditi… Nakon pobjede Ocasio-Cortez, Pelosi je porekla republikanske tvrdnje da je u Demokratskoj stranci socijalizam u porastu. Teško ju je okriviti zbog njezinog obrambenog stava, pošto je generacijama riječ “socijalist” bila smatrana prljavom, a ona se bez diskriminacije baca na demokrate. Ali moje mišljenje je da je u krivu. Postoji više kandidata poput Ocasio-Cortez, a demokrati bi ih trebali prihvatiti. Oni trebaju njihovu mladost i žar i spremnost da obavljaju posao obnove stranke kao institucije susjedstva. A oni dolaze, sviđa se to čelnicima stranke ili ne.
Sada, socijalizam je propao svaki put kad je pokušan. Europski stil socijalizma zapravo nije socijalizam u pravom smislu riječi — on ne nacionalizira sredstva za proizvodnju, niti ih “demokratizira”. Ali socijalizam daje smisao ljudima koji ga nemaju. Možda je najzanimljiviji dio članka Goldbergove njezino inzistiranje da socijalisti rade na ponovnom stvaranju društvene fabrike:
Bila da zadivljena radom kojeg su uložili u izgradnju zajednice. Onih dana kad su javne škole zatvorene, socijalističko-feminističko povjerenstvo D.S.A. organizira cjelodnevne događaje s dječjom skrbi i besplatnim ručkovima. Poput nekoliko drugih podružnica, Pittsburgh D.S.A. održava savetovališta na kojima članovi besplatno mijenjaju izgorjele lampice na stop svjetlima automobila, pomažući im na taj način da izbjegnu nepotrebne susrete s policijom. Lokalni mehaničar pd imenom Metal Mary pomogao je u obučavanju.
Ali sve ovo prestaje u trenutku kad socijalisti zapravo drže moć. Tada napuštaju dobrotvorna rješenja i smjesta se okreću vladi. Socijalizam nije dobrovoljan. On je sam po sebi nametnut.
Demokratski okret prema socijalizmu je lako ismijavati, ali stvarnost je da Amerikanci imaju tradiciju da osciliraju od stranke do stranke na izborima. Doći će se do jedne točke kada će demokrati ponovno uskrsnuti. Ako budu stranka Bernieja Sandersa kada se to dogodi, pripremite se za bacanje američkim sloboda pod autobus u korist ofucanih i upitnih metoda o snazi naroda dok se individualna patnja povećava.
