Amy Wax, profesorica prava na Sveučilištu Pennsylvanija, našla se metom napada i oštrih kritika jer se usudila kritizirati program rasnih prioriteta na fakultetu. U intervjuu s ekonomistom sa Sveučilišta Brown, Glennom Louryjem, u kojem su raspravljali o afirmativnoj akciji, Wax je napomenula kako rasni prioriteti sprečavaju uspjeh crnaca u akademskom smislu jer ih primaju na fakultete koji su akademski iznad njihovih mogućnosti. Na Pennovom pravnom fakultetu, koji je rangiran na sedmo mjesto, ona misli da nikad nije vidjela crnog studenta prava koji je bio u 25% najboljih studenata u svojoj klasi, a bila je “rijetkost” da se mogao naći i u najboljih 50%.
Zbog te izjave našla se u dubokoj nevolji. Pennovi studenti i osoblje optužilo ju je zbog rasizma. Dekan Pennovog pravnog fakulteta Ted Ruger maknuo ju je s dužnosti predavača obaveznog predmeta građanskih postupaka na prvoj godini. Pretpostavljam da Pennovo osoblje zna da je Waxima izjava istinita, ali misli da je najbolje da se u današnjoj rasno nabijenoj klimi ostavi neizrečena. Ruger je mogao pobiti Waxinu trvdnju. On zasigurno ima pristup podacima studenata. Mogao je navesti broj crnih studenata prava koji su završili fakultet s pohvalama i diplomirali u najboljih 10 posto svoje klase. Odlučio je da to ne napravi — kako ne bi pružio dokaze za Waxinu tvrdnju.
Jedna studija sugerira da je Wax apsolutno u pravu što se tiče akademske neusklađenosti. U ranim 1990-im, Vijeće za prijem na pravne fakultete (Law School Admission Council – LSAC) prikupilo je 27.000 podataka o studentima prava, što je uključivalo gotovo 90 posto akreditiranih pravnih fakulteta. Studija je pokazala da je nakon prve godine, 51 posto crnih studenata rangirano u donjoj desetini svoje klase, u usporedbi s 5 posto bijelih studenata. Dvije trećine crnih studenata nalazilo se u donjoj petini svoje klase. Samo 10 posto crnaca je bilo u gornjoj polovini svoje klase. Dvadeset i dva posto crnih studenata u LSAC bazi nije prošlo pravosudni ispit nakon pet pokušaja, za razliku od 3 posto bijelih ispitanika.
Kontroverza na Sveučilištu u Pennsylvaniji ističe nešto vrlo važno crnim ljudima i naciji. Obrazovanje K-12 (vrtić, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje – op. a.) koje većina crnaca dobija je neprihvatljivo prijevarno. Većina škola s pretežno crnim učenicima su vrlo skupe, ali neprihvatljivo inferiorne školama s pretežno bijelim učenicima i nalaze se u gradovima u kojima crnci drže značajnu političku moć, poput Baltimorea, Detroita, Chicaga i Philadelphije. U tim i ostalim gradovima, nije neuobičajeno da postoje srednje škole u kojima je manje od 17 posto učenika vješto u čitanju, a često niti jedan učenik u takvim školama nije vješt u matematici. Ipak, mnogi od njih dobivaju srednjoškolske diplome.
Nezamislivo je da administratori na fakultetima nisu svijesni da primaju studente koji su loše pripremljeni i imaju poteškoća u izvršavanju zadataka na fakultetskoj razini. Nema načina da četiri ili pet godina fakulteta može popraviti akademsku štetu učinjenu crnim studentima tijekom 13 godina njihovog osnovnog i srednjeg obrazovanja. Djelomični dokaz je uspješnost crnih studenata na poslijediplomskoj razini, poput pravnog fakulteta. Njihov nepovoljni položaj je preuveličan prilikom primanja na prestižne Ivy League pravne fakultete. To je kao da ste zamolili trenera da vas nauči boksati i prva borba koju morate odraditi je protiv Anthony Joshue ili Floyda Mayweathera. Možda imate potencijal da budete dobar boksač, ali će vam izbiti mozak prije nego naučite eskivirati udarce.
Činjenica da crni studenti imaju nizak rang na visoko rangiranim pravnim fakultetima poput Penna ne znači da su glupi ili da ih nije moguće obrazovati. To znači da su primljeni u škole koje su iznad njihovih mogućnosti. Primanje takvih studenata čini bijele liberale da se bolje osjećaju o sebi. Također podržava poslove crnog i bijelog sveučilišnog osoblja zaduženog za raznolikost i uključivost. Pitanje za crne ljude je možemo li priuštiti da se naši najbolji mladi ljudi ponižavaju, degradiraju i eventualno uništavaju samo kako bi bijeli liberali imali bolje mišljenje o sebi. Možda ćete se zapitati: “Williams, bez afirmativne akcije, što bi pravni fakultet Sveučilišta Pennsylvanija napravio u vezi raznolikosti i uključivosti?” Rekao bih da je to Pennov problem.
