Prošlog tjedna, Vatikan je najavio da je papa Franjo promijenio katolički katekizam. Nakon 2.000 godina podučavanja da je moralna upotreba smrtne kazne u skladu s katoličkim naukom, papa je najavio da su katekizam, crkveni oci i sveti Toma Akvinski, između ostalih velikih katoličkih teologa, svi bili u krivu.
A Bog i Biblija? I oni su također bili u krivu.
Papa Franjo, produkt latinoameričke teologije oslobođenja — s mnogim drugim katoličkim vjerskim i laičkim vođama — preoblikuje katolicizam na sliku ljevičarstva, baš kao što su mainstream protestantski lideri prikazali mainstream protestantstvo kao granu ljevičarstva i kao što su neortodoksno židovsko svećenstvo i laički vođe prikazali neortodoksne sinagoge i laičke institucije ljevičarskim organizacijama.
Ideja da je nemoralno pogubiti bilo kojeg ubojicu — bez obzira koliko gnusno bilo njegovo ubojstvo, bez obzira koliko nevinih je ubio, bez obzira koliko je nepobitna činjenica njegove krivnje — je izraz emocija, a ne razuma ili prirodnog zakona ili kršćanske teologije ili biblijske teologije.
Što se tiče potonjeg, biblijska zapovijed da se ubojice s predumišljajem kazne smrću je jedinstvena.
Prvo, ona je temeljna za biblijsku moralnost. Odluka o smrtnoj kazni za ubojice je jedini zakon koje se nalazi u prvih pet knjiga Biblije (Tora).
Drugo, svi ostali grijesi koji uključuju smrtnu kaznu primjenjivali su se samo na Židove (i tisućama godina, Židovi nisu smatrali te smrtne kazne doslovno, već pedagoški — kako bi poučili ozbiljnost različitih prekršaja u pokušaju stvaranja moralne i svete nacije).
Ali Biblija jasno pokazuje da je smrtna kazna za ubojstvo primjenjiva na cijelo čovječanstvo. To je prvi zakon koji Bog daje Noi nakon potopa, nakon što mu je zapovjedio da bude plodonosan i da se množi. Smrtna kazna za ubojice je tako prvi moralni zakon koji Bog daje svijetu. Zbog čega tako drakonska kazna za ubojstvo? Jer je kazna izjava o ozbiljnosti zločina, a biblijski Bog smatra nepravedno, namjerno oduzimanje ljudskog života vrhuncem nepravde. Omogućavanje svim ubojicama da zadrže svoje živote umanjuje zlo ubojstva i time smanjuje vrijednost ljudskog bića. Božjim riječima: “Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!” (Postanak 9:6).
Upravo iz razloga očuvanja jedinstvene vrijednosti ljudskog bića, Biblija nalaže smrtnu kaznu za ubojice.
2015. godine, papa Franjo je napisao: “U današnje vrijeme, smrtna kazna je neprihvatljiva, koliko god ozbiljan bio zločin osuđenog”.
Neprihvatljiva? Za koga? Prihvatljiva je polovini američkih katolika i polovini američkog naroda. Ali neprihvatljiva je za elitu našeg vremena, ljudima koji najviše od svega preziru katolicizam i svaku drugu religiju utemeljenu na Bibliji.
Smrtna kazna, napisao je Franjo, “podrazumijeva okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje”. To su sve subjektivna mišljenja. Vjerujem da većina ljudi ne misli da je smrtna kazna kao kazna za ubojstvo s predumišljajem nužno okrutna, nečovječna i ponižavajuća. Što smo to svi mi propustili? I zašto doživotni zatvor nije okrutan, nečovječan i ponižavajući? (Doista, protivljenje doživotnom zatvoru je već norma u progresivnim zemljama poput Norveške, u kojoj je čovjek koji je pobio 77 ljudi, većinom djece, dobio zatvorsku kaznu od 21 godine.)
Papa je također napisao da je bez obzira koliko je ozbiljan počinjeni zločin, “smrtna kazna nedopustiva jer napada nepovredivost i dostojanstvo osobe”.
Većina nas smatra da je ubojica taj koji je, počinivši ubojstvo, napao svoje dostojanstvo i nepovredivost, a ne društvo koje ga osuđuje na smrt. Također smatramo da je dostojanstvo žrtve ubojstva napadnuto nagrađivanjem ubojice sobom, TV-om, knjigama, salama za vježbanje i posjetima članova obitelji i djevojki.
Nadalje, zašto je držanje ubojice u zatvoru jedan dan više nego što je neophodno, kako bi se zaštitilo društvo, “napad na nepovredivost i dostojanstvo osobe”? Nije li svaka kazna napad na dostojanstvo osobe? Naravno da je, a to je i razlog zašto se progresivci protive svim kaznama, izjednačavajući ih s osvetom.
Usred noći, 23. srpnja 2007. godine u Cheshireu, državi Connecticut, dvojica muškaraca ušla su u dom dr. Williama Petita Jr. i njegove obitelji. Gotovo su na smrt prebili dr. Petita palicom za bejzbol. Nakon toga, jedan od njih silovao je njegovu ženu, Jennifer Hawke-Petit, a drugi je seksualno napao njihovu 11-godišnju kćer, Michaelu — napad koji je ovjekovječio kamerom na svom mobitelu. Dr. Petit uspio je pobjeći, ali Hawke-Petit je bila zadavljena do smrti; Michaela i druga kćer, Heyley, bile su zavezane za krevet; a kuća je zalikana benzinom i zapaljena.
Odlukom 4-3, Vrhovni sud države Connecticut presudio je da smrtna kazna krši Ustav države i tako spriječio pogubljenje ubojica i napadača na obitelj dr. Petita.
Ovo je bila reakcija dr. Petita: “Mislim da kad ljudi s namjerom, željom, bez ikakvog žaljenja uzmu nečiji život, oni gube pravo da budu među nama”.
Za one koji vjeruju u Bibliju, dr. William Petit iz Cheshirea, Connecticut, odjekuje Božji pogled. Papa Franjo iz Vatikana ne.
