Na jučerašnjem saslušanju o imenovanju, Brett Kavanaugh našao se na ražnju tijekom ispitivanja o njegovim pogledima na pobačaj. Pobačajna entuzijastkinja Dianne Feinstein očajnički je pokušala Kavanaugha stjerati u kut na tu temu. U jednom trenutku, u nastupu histerije, grozničava Feinstein iznijela je tvrdnju da je više od milijun žena umrlo tijekom ilegalnih pobačaja prije Roe. Ta brojka je izmišljena i smiješna, a također i blijeda u usporedbi s vrlo stvarnih 60 milijuna beba koje su zaista ubijene tijekom pobačaja nakon Roe. Industrija pobačaja poklala je toliko ljudi da njezini branitelji imaju poteškoća u izmišljanju broja tijela kako bi ostali u natjecanju.
U međuvremenu, feministice obučene u kostime iz ‘Služavkine priče’ prosvjedovale su saslušanju, a Hillary Clinton objavila je podugački tweet u kojem kuka zbog navodnog Kavenaughovog nedostatka entuzijazma prema pobačaju. Clinton je kritizirala suca zbog, između ostalog, donošenja presude protiv ilegalne imigrantice koja je željela da američki porezni obveznici plate njezin pobačaj. Ova odluka je, u umovima pobačajnih ljevičara, “ekstremna”. Na ljevici, svako suporotstavljanje pobačaju je, u bilo kojoj formi, u bilo kojem kontekstu, radi bilo kojeg razloga, ekstremno. Čak je i Brett Kavanaugh, blagi karakter koji je prihvatio razumno stajalište da Amerikanci ne bi trebali kupovati pobačaje svim stanovnicima zemaljske kugle, u njihovim očima zločinački fanatik.
Koliko god gledanje ljudi toliko prevladanih entuzijazmom za ubijanje beba može biti uznemirujuće, zahvalan sam na tom spektaklu. Baš u tim trenucima ljevica spušta tanku glazuru suosjećanja i pokazuje svoje mračno, demonsko srce svijetu. U trenutku kada je njezino “pravo” na pobačaj ugroženo — čak umjereno ugroženo, čak djelomično ugroženo — moderna ljevica postaje otvoreno sotonistička. Vidimo da “salutiranja” pobačaju, komičarske ture i serije o pobačaju i otvorena fantaziranja pobačajno-opsjednutih celebrityja o “jedenju” pobačene djece, ne zauzimaju rubove ljevičarstva. Ona predstavljaju glavnu struju. Uostalom, ne postoji veći primjer mainstream figure na ljevici od Hillary Clinton, a ona drži mišljenje da čovjek mora biti diskvalificiran kao kandidat za Vrhovni sud jer nije dozvolio ilegalnoj imigrantici besplatni pobačaj. Ljevica je nasilna, brutalna, intenzivno ideološki sebična i zahtijeva od svih svojih sljedbenika njihovu apsolutnu i beskrajnu odanost industriji pobačaja.
Ovdje također možemo vidjeti nešto drugo. Vidimo razlog zašto svi ovi pozivi na jedinstvo i dvostranaštvo nikada neće uroditi plodom. U Americi ne može postojati nikakvo smisleno jedinstvo kad je jedna strana političkog otoka naseljena pro-pobačajnim zelotima. Čak i kada bih to htio, kako bih se mogao ujediniti s ljudima koji misle da je ženama data sveta privilegija ubijanja vlastite djece? Kako bih mogao naći zajednički jezik s onima koji miješaju opoziciju pobačaju s doslovnim porobljavanjem čitavog ženskog spola? Kako bih ikad mogao biti “jedan” od one sorte poremećenih osoba koje kad čuju: “Nemojte ubijati bebe”, odgovaraju sa: “Kloni se moje maternice”, kao da strana pro-života prijeti ulaskom u maternicu i njenim zauzimanjem poput nekakve osvajačke vojske? Kako da udružim ruke s takvom vrstom ludila? I s kojim ciljem?
Ako će ikada u Americi postojati stvarno jedinstvo, ljevica će morati prestati inzistirati da naša djeca budu žrtvovana na oltaru sebičnosti. Ali ja ne vidim da bi se tako nešto uskoro moglo dogoditi. Dakle, oni od nas s osjećajem moralnosti ne mogu se udružiti s njima. Možemo se samo boriti zubima i noktima s njima, tako dugo dok jedna strana ne prevlada.
