Južne Afrika se našla su vijestima zbog nedavnog tweeta predsjednika Donalda Trumpa u kojem je istaknuo instrukcije svom državnom tajniku da “pomno prouči” navodne zaplijene zemljišta bijelih farmera u Južnoj Africi.
Ranije ove godine, radikalni marksistički lider opozicije Julius Malema donio je prijedlog za oduzimanje zemljišta, koji je prošao u južnoafričkom parlamentu glasanjem 241-83. Malema je dugo godina privržen planu oduzimanja zemljišta bez naknade. 2016. godine, rekao je svojim pristašama da “ne pozivam na ubojstvo bijelih ljudi — barem za sada”. Sentiment oduzimanja zemljišta također je izrazio Lindsay Maasdorp, nacionalni glasnogovornik Black First Land First, skupine koja tolerira konfiskaciju zemljišta u Južnoj Africi. On kaže: “Vratit ćemo zemlju natrag i to ćemo učiniti svim raspoloživim sredstvima”. Politika konfiskacije zemljišta bila je ključan čimbenik u platformi novog predsjednika, Cyrila Ramaphose.
Posjetio sam Južnu Afriku nekoliko puta, 1979., 1980. i 1992. Moj tromjesečni posjet 1980. godine uključivao je predavanja na gotovo svim južnoafričkim sveučilištima. Posjeta 1992. godine, dvije godine nakon završetka apartheida i dvije godine prije demokratskih izbora, uključivala je predavanja o mojoj knjizi “Južnoafrički rat protiv kapitalizma”. Tijekom svake posjete, moj savjet Južnoafrikancima, pogotovo crnim Južnoafrikancima, bio je da glavni zadatak koji im slijedi nije samo oslobađanje nacije od apartheida već i odlučivanje što će ga zamijeniti.
To je važno pitanje. William Hutt, pokojni ekonomista sa Sveučilišta Cape Town koji je bio anti-apartheidski glas unutar akademske zajednica, napisao je 1964. u svojoj knjizi pod naslovom “The Economics of the Colour Bar”, da je jedna od najvećih tragedija ljudskog stanja ona u kojoj se žrtve nepravde i ugnjetavanja “često mogu vidjeti u ulozi nametanja isto takvih sličnih nepravdi prema drugim rasama”. 2001. godine, Andrew Kenny napisao je članak pod naslovom “Black People Aren’t Animals — But That’s How Liberals Treat Them“. Kenny se pitao je li Južna Afrika, poput ostatka Afrike, osuđena na propast. Kenny je na to pitanje odgovorio “ne”, ali nije bio isuviše optimističan zbog obrasca kojeg je vidio na drugim mjestima subsaharske Afrike. Tvrdio je da je običnim Afrikancima bilo bolje pod kolonijalizmom. Kolonijalni gospodari nikada nisu počinili ništa slično ubojstvima i genocidu kao što su to činile crne vlade Ruande, Burundija, Ugande, Nigerije, Mozambika, Somalije i drugih zemalja, gdje su milijuni crnaca poklani na najgore moguće načine, uključujući isječeni do smrti, kuhanja u ulju, zapaljeni i raskomadani. Kenny je rekao da ako bi toliko slonova, zebra i lavova bilo tako nemilosrdno zaklano, svjetska ljevica bi pobjesnila.
Ganski ekonomist Gerorge Ayittey izrazio je sličnu pritužbu u svojoj knjizi “Africa Betrayed”: “Bijeli gospodari u Južnoj Africi mogu se osuditi, ali ne i crni afrički lideri za iste političke zločine”. Moeletsi Mbeki, brat bivšeg južnoafričkog predsjednika Thabo Mbekija i zamjenik predsjednika Južnoafričkog instituta za međunarodne poslove, nezavisnog think tanka na Sveučilištu Witwatersrand, izjavio je 2004. da se Afrika nalazi u spiralnom padu. “Prosječni Afrikanac siromašniji je nego u doba kolonijalizma”, rekao je.
Zimbabve, sjeverni susjed Južne Afrike, ranije zvan Rodezijom, bio je žitnica južne Afrike. To je bilo prije konfiskacije gotovo 6.000 velikih komercijalnih farmi u bijelom vlasništvu tijekom 1990-ih. Do prijelaza stoljeća, Zimbabve se suočio s masovnim glađu i molio je za hranom. Uz tu tragediju, Zimbabve je iskusio drugu najveću stopu inflacije u povijesti. Sredinom studenog 2008. godine dosegla je 79,6 milijardi posto (1946., Mađarska je iskusila najveću stopu inflacije ikad, 41,9 kvadrilijuna posto.)
Južnoafrička Republika predvodi južnu Afriku u rudarstvu, proizvodnji hrane i kritičnoj infrastrukturi, poput proizvodnje energije i željeznice. Ali kretanje istim putem poput Zimbabvea mogao bi završiti katastrofalno za čitavi južni dio Afrike. Ono što je trenutačno najviše potrebno za Južnoafrikance je usvojiti neka od načela koja je izrekao Nelson Mandela, jedno od kojih je: “Više ćete postići na ovom svijetu milosrđem nego odmazdom”.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
