Google je za kinesku vladu stvorio prototip tražilice koja bi stavila na crnu listu termine povezane s disidencijom i upozorila vladu kad god bi građanin pokušavao pretraživati te pojmove.
Ovo vijest je možda objavljena prošli vikend, ali zabrinutost zbog odnosa Googlea i ostalih tehnoloških giganta i Kine vuče se više od desetljeća.
Prije dvanaest godina, 2006., na kongresnom saslušanju o internetu u Kinu, vodila se rasprava o glavnim tehnolološkim kompanijama — Googleu, Yahoou, Microsoftu i Ciscou — i njihovoj suradnji s Pekingom u cenzuriranju kineskih građana.
Ondašnji zastupnik Tom Lantos (demokrat-Kalifornija), jedini preživjeli iz holokausta koji je ikad služio u Kongresu, kritizirao je kompanije u svojoj uvodnoj izjavi, u onome što danas zvuči kao jeziva prognoza onoga što će samo postati još gore.
“Umjesto da iskoriste svoju moć i kreativnost kako bi doveli otvorenost i slobodu govora u Kinu, oni su popustili pred nečuvenim, ali predvidljivih zahtjevima Pekinga, samo zbog profita”, rekao je Lantos. “Ovi vođe industrije trebali bi razvijati nove tehnologije kako bi zaobišli gnjusne vladine cenzure i odvratne prepreke na internetu. Umjesto toga, oni su se entuzijastično odazvali kineskoj brigadi cenzuriranja.”
Nastavio je osuđujući ih za stvaranje dokumenata koji su potvrđivali njihovu predanost slobodi govora, ali ih također opravdavali za pokoravanje ugnjetavajućim zakonima Kine.
“U budućnosti, kada ćete upisati u tražilicu riječ ‘oksimorom’, pronaći ćete imena Googlea, Microsofta, Yahooa i Cisca”, rekao je. “Te kompanije morale bi raditi više od prikazivanja ‘virtualne’ kralježnice. Ono što Kongres traži je stvarna kralježnica i spremnost da se suprotstavi nečuvenim zahtjevima totalitarnog režima.”
Lantos se nakon toga zapitao kako oni koji rade kao rukovoditelji tehnoloških divova “spavaju noću” dok udovoljavaju kineskim zakonima cenzure.
Za rukovoditelje Googlea, koji su zaradili milijarde u slobodnom i otvorenom društvu, da postanu Pekingovi cenzori i agenti represije je neprihvatljivo. Oni jasno nemaju nikakvih moralnih dilema dok cenzuriraju potlačene Tibetance i članove Falun Gonga, obje progonjene manjine u Kini. Imaju li te kompanije uopće kakve standarde? Ako sutra neka druga represivna vlada zahtijeva od Googlea da blokira svim ženama pristup e-mailovima ili blogovima, hoće li Google poslušati? Što je sa sudanskim zahtjevom za blokiranje informacija o trenutačnom genocidu u Darfuru? Te kompanije nam govore da će promijeniti Kinu, ali Kina je već njih promijenila.
Čini se da se ništa nije promijenilo, jer Google razvija svoju cenzuriranu tražilicu još od proljeća 2017. Dvostranačka skupina američkih senatora želi preispitati Google o kineskoj cenzuriranoj tražilici na još jednom saslušanju, ali zašto bi ovo bilo imalo drukčije?
