Prošlog tjedna, fanatična zagovornica pobačaja, Chelsea Clinton, tvrdila je da je “nekršćanski” štititi bebe od ubojstva. Evo njezinog točnog citata, obraćajući se na mogućnost preokretanja presude Roe vs Wade: “To mi izgleda nerazumno i, također, sigurna sam da će ovo izazvati bujicu mržnje prema meni, ali kao duboko religiozna osoba, to mi je također nekršćanski”.
Sljedećeg dana na Twitteru, rekao sam da njezina podrška ubijanju djece kao “religijske osobe” ima smisla, budući da je njezina religija sotonizam. Odgovorila je, dvaput, inzistirajući da je ona “metodist” koja osjeća kako bio zabrana pobačaja bila “grozna” i “anatema njoj kao osobi i kršćanki”.
Sada kad sam našao malo vremena za razmatranje mojih oštrih i uvredljivih riječi upućenih ovoj ženi, želio bih se službeno ne ispričati za njih. Iskreno vjerujem da je ona sotonist i žalim samo zbog toga što je nisam nazvao i heretikom. “Sotonski heretik” bio bi mnogo prikladniji opis. A ona je daleko od jedinog sotonskog heretika u našoj kulturi.
“Kršćanski” zagovornici pobačaja su heretici jer tvrde da Bog podržava nasilje nad djecom. Pa, pretpostavljam da je to bogohuljenje kao i hereza. Možda bi prikladniji, tehničko ispravni termin bio “bogohulni sotonski heretik”, ali nakon nekog vremena to jednostavno postaje prekomjerno. Bit je da je Isus Krist Gospodar Života. On daje život našoj djeci i zapovijeda nam da se brinemo za dragocjeni dar koji nam je dodijelio. Najuvrnutija vrsta hereze je misao da bi Bog mogao udahnuti život u tvoje dijete i ne podnijeti nikakav prigovor nakon što zgnječite djetetovu glavu i bacite njegovo tijelo u kontejner s medicinskim otpadom. “Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi, ja sam te poznavao”, kaže Jeremija. “Djeca su dar od Gospodina”, kaže Psalam 127.
“Kršćanski” zagovornici pobačaja vole reći da Biblija ne zabranjuje izričito pobačaj. Da, zabranjuje: “Ne ubij” je dovoljno jasno. Mora li Sveto pismo ući u specifičnosti o svakom mogućem načinu ubojstva? Ne postoji ništa u Deset zapovijedi što izričito govori da ne smijem zatući svog susjeda lopatom. Ali mislim da se taj scenarij uklapa pod okrilje “ne ubij”, kao što se uklapa i izravno ubijanje ljudskih bića u maternici.
Sjetimo se također da je Isus Krist bio utjelovljen kao nerođeno dijete. Bio je “fetus”, da upotrijebimo moderni termin. Stadij ljudskog razvoja ne smije biti ništa manje sveti nakon što je sam Gospodin proživio taj stadij. Kršćanstvo je jedina religija na svijetu koja vjeruje da je sam Bog bio u jednom trenutku nerođen. Iz tog razloga, niti jedna religija na svijetu nije manje kompatibilna s pobačajem od kršćanstva. Ne možete biti zagovornik pobačaja i kršćanin. To je kao da pokušavate uskladiti kvadrat s kružnicom. To jednostavno ne funkcionira.
Nije teško vidjeti zašto sotonisti ne samo da podržavaju pobačaj, već ga smatraju sakramentom. Kroz pobačaj, žena stavlja svoju udobnost i pogodnost iznad života svoga djeteta. Ona izjavljuje da je sama ljudskost njezina djeteta podređena njezinim željama. Zagovornici pobačaja prilično su eksplicitni o tome. Ako ih upitate kad počinje život, oni će vam reći da je to kad god majka želi da započne. Oni pripisuju Božanske moći i autoritet pojedincu. Kako možemo ovo nazvati drugačije negoli deifikacijom samoga sebe? To je sotonizam iz udžbenika.
Sada, dopustite mi da se opišem kao puni zagovornik vjerskih sloboda. Chelsea Clinton ima svako pravo biti sotonisticom u ovoj zemlji. Može čak prisustvovati sastancima, žrtvovanju koza ili čemu god. Može hodati unaokolo šireći sotonističku propagandu i strastveno zagovarati sustavno klanje djece. To je njezino pravo. A moje je pravo da je nazovem onim što je. Ako joj se ne sviđa što je nazvana sotonisticom, možda bi trebala prestati biti jednom.
