Da parafraziram Benjamina Franklina: ništa u ovom životu nije sigurno, osim smrti, poreza i kukavičluka republikanaca.
Doista, cijeli ovaj cirkus oko Kavanaugha mogao se izbjeći od samog početka, da nije bilo kukavičluka Republikanske stranke. Predsjednika Trump su savjetovali da nominira Bretta Kavanaugha umjesto Amy Barrett jer su republikanci bili zabrinuti da će društveni konzervatizam Barrettove možda uznemiriti demokrate. Naravno, demokrati nemaju moć, stoga nije važno što ih uznemirava. Ipak, republikanci su odlučili postaviti umjereniju osobu u nadi da će izbjeći neugodne sukobe s nemoćnom oporbenom strankom.
Ono što nekako ne shvaćaju je da će demokrati biti gadni bez obzira na sve. Oni će tretirati svaki republikansku mjeru, zakonodavstvo ili imenovanje kao kraj ljudske civilizacije. Trajno su zaglavljeni na DEFCON 1 postavci. Dakle, ukoliko će paničariti bez obzira na sve, dajte im nešto zbog čega će paničariti. I, kao što sam rekao, nema veze ako će paničariti. Republikanci imaju moć progurati demokratima niz grlo što god zažele. Ali oni su previše uplašeni iskoristiti tu moć. Oni rade kompromise čak i kada nema razloga za njih i kad druga strana neće prihvatiti ništa drugo osim potpune predaje.
To je ono što nas je dovelo do trenutačnog debakla oko Bretta Kavanaugha. Kukavičluk republikanaca ga je omogućio i kukavičluk republikanaca ga je održao. Ljevičari se žale da republikansko vodstvo “zlostavlja” Kavanaughovu optuženicu Christine Ford, ali istina je suprotna, kao i uvijek. Republikanci su proveli protekli tjedan puzeći pred njezinim nogama, radeći ustupak nakon ustupka, moleći je da dođe u D.C. i ispriča svoju nedokazanu, neutemeljenu priču na nacionalnoj televiziji. Ali to natezanje bilo je u lošoj vjeri. Demokrati su jednostavno odugovlačili dok su kopali po Kavanaughovom ormaru u potrazi za bilo kakvim kosturima, stvarnim ili zamišljenim. Republikanci su im velikodušno dali prostora i vremena za provođenje pretrage. Sada, predvidljivo, izašli su s drugim kosturom, s glasinama o trećem kosturu na vidiku.
Republikanci bi mogli u svako doba stati tome na kraj. Sve što trebaju učiniti je potvrditi Kavanaughovu nominaciju. Mogli su ga potvrditi još prošli tjedan. Mobli bi ga potvrditi danas. Ništa se ne može dobiti čekanjem, osim ako je nastavak blaćenja karaktera Bretta Kavanaugha dobitak. A to je dobitak — za demokrate. To je dobitak ne samo jer uništava ovog specifičnog kandidata za Vrhovni sud, več također služi kao upozorenje drugim konzervativnim sucima. Demokrati odrubljuju Kavanaughovu glavu, stavljaju je na šiljak i kažu: “To se događa kada pokušate doći na Vrhovni sud”. A republikanci im dopuštaju da to učine.
Stranka bez moći malteritira, zlostavlja i zastrašuje stranku koja trenutačno posjeduje vlast u zakonodavnoj i izvršnoj grani. Nazivanje ovoga čistim kukavičlukom je preblago. Nisam siguran postoji li riječ koja precizno opisuje plašljivi, skupljajući kukavičluk Republikanske stranke, koja se pokorno sklupčala u kut, dok liberali spaljuju kandidata Vrhovnog suda i bacaju njegov pepeo u zrak poput konfeta.
Znate li što bi demokrati učinili u ovakvoj situaciji? Znate li kako bi reagirali da posjeduju kontrolu nad Kongresom i da je njihov kandidat za Vrhovni sud taj kojega se blati? Pokazali bi srednji prst republikancima i potvrdili ga bez oklijevanja. Rekli bi: “Ne sviđa vam se? Pokušajte nas zaustaviti. Oh, pa ne možete. Pa, baš šteta. Nosite se s time, papci.” A republikanci bi plakali i udarali nogama, konzervativni domaćini talk showa nekontrolirano bi bijesnili, konzervativci bi se posvuda žalili kako je sve to nepošteno, a demokrati bi se samo smijali. Ne bi se brinuli kako se osjećamo. Oni su dobili svog tipa na Vrhovnom sudu. To je sve što bi im bilo važno. Gledali bi na histeriju i bijesne reakcije kao potpuno nevažne. I bili bi apsolutno u pravu.
Vrijeme je da republikanci nauče nešto iz knjige strategije demokrata. Akcija je vrlo jednostavna. Zove se: “Upotrijebi moć koja vam je dana”. Funkcionira svaki put jer protivnik nema načina da je zaustavi. Vi imate loptu u posjedu, a oni se čak ne nalaze na terenu. Ali republikanci su u strahu da bi mogli povrijediti osjećaje suparnika ukoliko postignu polaganje, stoga trče u krugovima i čekaju da istekne vrijeme.
