Zahvalan sam zbog sve veće pažnje koja se posvećuje očajnom stanju u kojem se nalazi visoko obrazovanje u ovoj zemlji. Heather Mac Donald, suradnica na Manhattan Institutu, upravo je objavila knjigu pod nazivom “Zabluda raznolikosti” (The Diversity Delusion). Njezni podnaslov oslikava velik dio sadržaja knjige: “Kako rasno i rodno ulagivanje korumpira sveučilišta i potkopava našu kulturu” (How Race and Gender Pandering Corrupt the University and Undermine Our Culture). Dio rodnog ulagivanja na našim sveučilištima vidi se u nastojanjima da se zadovolje raznolikošću opsjednute institucije, poput Nacionalne zaklade za znanost i Nacionalnog instituta za zdravlje, od kojih svaka daje sveučilištima milijune dolara u donacijama. Ukoliko sveučilišta ne ulažu svoje napore kako bi diversificirali svoje znanstvene, tehnološke, inženjerske i matematičke (STEM) programe, riskiraju gubitak milijuna dolara u donacijama.
Jedan znanstvenik sa sveučilišta UCLA rekao je: “Diljem zemlje veliko pitanje u STEM-u je: kako možemo promicati više žena i manjina ‘mijenjanjem’ (tj., snižavanjem) kriterija koje smo prethodno postavili za postdiplomske studije?” Mac Donald kaže: “Rješavanje matematičkih problema se ublažava u korist više kvalitativnih grupnih projekata; brzina preddiplomskog obrazovanja u fizici se usporava kako nitko ne bi zaostao.”
Raznolikošću zaluđeni ljudi zapostavljaju činjenicu da postoje sustavne razlike u rasi i spolu koje utječu na različite ishode. Muškarci nadmašuju žene na najvišim razinama u matematici; međutim, muškarci su također prekomjerno zastupljeni na najnižim razinama matematičke sposobnosti. 2016. godine, broj muškaraca s rezultatom višim od 700 u matematičkom djelu SAT testa bio je gotovo dvostruko viši od broja žena s rezultatom višim od 700. Prema časopisu Intelligence (iz veljače 2018.), u SAD postoji 2,5 muškaraca na svaku ženu u 0,01 posto matematičkih sposobnosti.
Što se tiče karijere, žene su više usmjerene na rad s ljudima od muškaraca. To bi moglo objasniti zašto žene čine do 75 posto zaposlenih u raznim područjima zdravstvene zaštite, ali čine samo 14 posto inženjera i 25 posto kompjuterskih programera. 2016., gotovo 82 posto porodiljnih i ginekoloških medicinskih specijalista bile su žene. Mac Donald postavlja sarkastično pitanje: “Ima li ginekologija predrasude prema muškarcima ili žene jednostavno biraju mjesto gdje žele raditi?”
“Zabluda raznolikosti” dokumentira akademske prakse koje na mnogim sveučilištima gotovo graniče s ludilom. Nigdje te prakse nisu neinteligentnije i štetnije za svoje prividne korisnike nego u sveučilišnim naporima u promicanju rasne raznolikosti. UC Berkeley i UCLA najkompetetivniji su kampusi u sustavu kalifornijskih sveučilišta. Prije prijedloga 209 i zabrane rasne diskriminacije, prosjek rezultata SAT-a crnaca i hispanaca na Berkeleyju bio je 250 bodova niži od onih bijelaca i azijata. Ovu razliku bilo je teško ne primijetiti na predavanjima. Priznati profesor filozofije s Berkeleyja, John Serle, koji ima katastrofalan pogled na afirmativnu akciju, rekao je: “Oni primaju ljudi koji jedva znaju čitati”. Dr. Thomas Sowell i ostali, raspravljali su o problemu neusklađenosti studenata. Crni i latino studenti, koji bi možda uspjeli u manje kompetetivnijim okruženjima, primaju se na visoko kompetetivna sveučilišta i postaju neuspjesi. Crni roditelji nemaju nikakvu obvezu omogućavati akademskim liberalima da imaju dobro mišljenje u sebi, dopuštajući im da njihovu djecu pretvore u neuspjehe.
Mnnogi čitatelji znaju da sam profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason. Nekoliko čitatelja me pitalo o “Orijentaciji crnih brucoša”, koja je održana 25. kolovoza i reklamirali je kao priliku da studenti saznaju nešto više o crnoj zajednici na Sveučilištu George Mason (GMU). GMU nije jedino sveučilište koje promiče odvojenost u ime raznolikosti i inkluzije. Harvard, Yale, UCLA i mnoga druga sveučilišta, uključujući GMU, održavaju zasebne svečanosti dodjela diploma za crne studente. Rasna segregacija nadilazi diplomske svečanosti. Cal State Los Angeles, Sveučilište Connecticut, UC Davis i UC Berkeley, između ostalih, nude rasno segregirani smještaj crnim studentima.
Sveučilišni administratori i osoblje fakulteta koji posustaju pred zahtjevima za rasno segregirane aktivnosti, izgubili su svoj moralno sidrište, da ne spominjem zdravi razum. Siguran sam da bi u slučaju zahtjeva bijelih studenata za zasebnim domovima i diplomskim svečanostima akademska zajednica bila ogorčena. Neki slaboumni administratori možda bi mogli postaviti argument da su ekskluzivno crne aktivnosti i sadržaji način na koji se crnim studentima iskazuje dobrodošlica i pokušaj da se udobnije osjećaju. Pitam se hoće li također podupirati pozive bilo bijelih ili crnih studenata za zasebne (tematske) kupaonice i fontane za pitku vodu.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
