U razmaku nekoliko tjedana, sudbina demokrata preokrenula se na šokantan način. Prije samo tri tjedna, 13. rujna, senatorica Dianne Feinstein (D-CA) istupila je s optužbom za seksualno zlostavljanje protiv Bretta Kavanaugha; samo tri dana kasnije, Christine Blasey Ford istupila je u javnost u intervjuu za Washington Post. U to vrijeme, Kavanaughova nominacija došla je u ozbiljnu opasnost. Demorati su prema anketi RealClearPolitics u prosjeku imali prednost od 8 bodova u generičkom glasanju za Kongres. Prema posljednjima anketama Economista, Marista i IBD-a, te broje su danas ispod 6 bodova. Prema IBD-u utrka je sada unutar granica pogreške; kod Rasmussena također. Jaz entuzijazma u korist demokrata gotovo je nestao.
Dakle, što se dogodilo?
Demokrati su probudili uspavanog giganta.
2016. godine, republikanci su se odazvali na izborima jer su se bojali Hillary Clinton. Ali ta zabrinutost blijeda je u usporedbi koju republikanci danas osjećaju prema mogućnosti vladavine demokrata. Republikanci su bili počašćeni sjedalima u prvom redu u predstavi spremnosti demokrata da učine bilo što kako bi naštetili konzervativcima. Bilo što.
Republikanci su svjesni nedostatka pristojnosti kod demokrata još od 2012. godine, kad je Joe Biden okarakterizirao Mitta Romneyja kao potencijalnog robovlasnika, a mnogi u medijima opisali su ga kao bezosjećajnog, okrutnog seksista. To je jedan od razloga zašto je toliko republikanaca dalo svoj glas Donaldu Trumpu, tupom instrumentu koji nije sklon povlačenju u suočavanju s kritikama, kako bi se sučelio s Hillary Clinton.
Ali Kavanaugh je bio jedan korak dalje. Kavanaugh nije bio kandidat na izborima — bio je sudac na jednom od najprestižnijih okružnih sudova u Americi. Bio je politički umjeren, podržavan od mnogih svojih liberalnih kolega. Bio je establišment. Štoviše, bio je pobožni katolik i otac dvoje djece.
A demokrati su odlučili uništiti njegov život. Feinstein je odlučila zadržati optužbe dr. Ford do posljednje minute, a zatim ih pustiti. Demokrati su odlučili zaigrati na slabu, neuvjerljivu optužbu, bez obzira koliko odvratnu; odlučili su promicati nenormalna nagađanja profesionalne promidžbene kurve Michaela Avenattija. Mediji su odlučili podržati ideju da je Kavanaugh, ugledni savezni državni službenik, zapravo tajni kockar, alkoholičar, bacač leda i grupni silovatelj, odbacivši u tom procesu svoje temeljne standarde novinarstva.
A Republikanci su promatrali. A tako i nezavisni.
Ono što su vidjeli, prestrašilo ih ja na smrt: militantna ljevica koja je spremna uništiti čovjekov život na temelju nedokazivih i neutemeljenih optužbi, u čisto partizanske svrhe. A ti Amerikanci su počeli razmišljati: bi li demokrati to učinili i meni?
Jer demokrati su otkrili da nemaju standarde. “Vjeruje svim ženama” nije standard — to je poziv na linč. Optužbe zahtijevaju dokaze. “Poštuj moju priču!” nije standard — to je poziv na linč. Samo zato što ti se nešto loše desilo ne znači da je u potpunosti odvojena tvrdnja dokaziva. “To je bio samo razgovor za posao!” nije standard — to je izgovor za uništenje čovjeka bez da se mora proći kroz pravni proces kako bi se to učinilo.
Svi smo gledali. Svi mi. I svi smo mrzili svaku sekundu tog odvratnog s***showa.
Kako drugačije možemo objasniti iznenadno ukazanje Lindseyja Grahama 2.0 (R-SC), umjereni-postao-zmaj, koji je navode senatora Boba Menendeza (D-NJ) nazvao “bulls***” te žučno vikao “Čovječe, vi stvarno želite moć. Bože, nadam se da je nikada nećete dobiti” demokratima u senatskom Odboru za pravosuđe? Kao drugačije možemo objasniti morfiranje posve plašljive, pro-izbora senatorice Susan Collins (R-ME) u zmaja koji riga vatru na demokrate, koji su procurili priču Ford medijima i odali se svakoj bolesnoj fantaziji o navodnoj Kavanaughovoj tamnoj strani?
Nikada nisam vidio Republikansku stranku tako ujedinjenu. Nikada nisam vidio konzervativce svih pruga toliko ujedinjene. Sve što je ljevica trebala učiniti da odnese pobjedu u Domu i preotme Senat u 2018., jest ponašati se kao ljudsko biće. Čak niti to nisu bili u stanju učiniti.
