Demokratska socijalistica Alexandra Ocasio-Cortez, koja želi predstavljati newyorški 14. kongresni okrug, pozvala je na ukidanje Izbornog kolegija. Njezin argument uslijedio je ubrzo nakon senatskog potvrđivanja Bretta Kavanaugha na Vrhovni sud. Žalila se na činjenicu da su glavni sudac John Roberts i sudac Samuel Alito nominirani od Georgea W. Busha i suci Neil Gorsuch i Kavanaugh, nominirani od Donalda Trumpa, imenovani na sud od predsjednika koji su izgubili popularni glas, ali su pobijedili glasovima Izbornog kolegija.
Hillary Clinton odavno je kritičarka Izbornog kolegija. Nedavno je napisala u Atlanticu: “Nećete biti iznenađeni kad čujete da strastveno vjerujem da je vrijeme za ukidanje Izbornog kolegija”.
Podvrgavanje predsjedničkih izbora popularnom glasu zvuči eminentno pošteno Amerikancima koje su javne škole i sveučilišta krivo obrazovale. Još gore, poziv na ukidanje Izbornog kolegija odražava temeljni prezir našeg Ustava i njegove zaštite osobnih sloboda. Što se tiče krivog obrazovanja, osnivač ruske komunističke partije, Vladimir Lenjin, rekao je: “Dajte mi četiri godine za podučavanje djece i sjeme koje sam posijao nikada neće biti iskorijenjeno”. Njegov neposredni nasljednik, Josip Staljin, dodao je: “Edukacija je oružje čiji učinak ovisi o tome tko ga drži u ruci i kome je namijenjeno”.
Veliki dio krivog obrazovanja Amerikanaca je često izgovarana tvrdnja da smo demokracija. Riječ “demokracija” ne pojavljuje se nigdje u dva najvažnija dokumenta naše nacije — Deklaraciji o neovisnosti i Ustavu Sjedinjenih Država. Zapravo, naš Ustav — u članku 4., odjeljku 4 — jamči “svakoj državi ove Unije republikanski oblik vlasti”. Očevi osnivači pokazivali su krajnji prezir prema demokraciji. James Madison je u Federalističkim spisima broj 10. rekao da u čistoj demokraciji “ništa nije u stanju da spriječi poticaje da se žrtvuje slabija stranka ili nezaštićen pojedinac”. Na Ustavnoj konvenciji 1787. godine, guverner Virginije Edmund Randolph rekao je da “u pronalaženju ovih zala prema njihovom podrijetlu, svaki čovjek ih je našao u turbulencijama i glupostima demokracije”. John Adams je napisao: “Zapamtite, demokracija nikada ne traje dugo. Ona ubrzo potroši, iscrpi i ubije samu sebe. Još nije postojala demokracija koja nije počinila samoubojstvo”. Na Ustavnoj konvenciji, Alexander Hamilton je rekao: “Mi sada stvaramo republikansku vladu. Prava sloboda” se ne nalazi u “krajnostima demokracije, već u umjerenim vladama. … Ako previše naginjemo demokraciji, uskoro ćemo se naći u monarhiji”.
Za one koji su pretvrdoglavi da razumiju ove argumente, pitajte se: Da li Prisega zastavi kaže “demokraciju za koju stoji” ili “republiku za koju stoji”? Je li Julia Ward Howe napravila grešku kad je svoju pjesmu iz Građanskog rata nazvala “Borbenom himnom Republike?” Je li je ona trebala nazvati “Borbenom himnom Demokracije”?
Osnivači su vidjeli našu naciju kao sastavljenu od suverenih država koje su dobrovoljno tražile da se pridruže uniji pod uvjetom da svaka primljena država bude jednakovrijedna svakoj drugoj državi. Metoda Izbornog kolegija u odabiru predsjednika i potpredsjednika garantira da će svaka država, bilo ona velika ili mala u području ili populaciji, imati svoj glas u odabiru čelnika nacije. Da biramo predsjednika i potpredsjednika popularnim glasom, ishod predsjedničkih utrka uvijek bi odlučivalo nekoliko najnaseljenijih država. To bi bile države poput Kalifornije, Teksasa, Floride, New Yorka, Illinoisa i Pennsylvanije, koje sadrže 134,4 milijuna ljudi, ili 41 posto naše populacije. Predsjednički kandidati bi bez ikakvih posljedica mogli ignorirati interese građana Wyominga, Aljaske, Vermonta, Sjeverne i Južne Dakote, Montane i Delawarea. Zašto? Jer imaju samo 5,58 milijuna Amerikanaca, ili 1,7 posto američke populacije. Mi ne bismo više bili vlada “ljudi”; umjesto toga, naša vlada bila bi sastavljena i bila odgovorna čelnicima i građanima samo nekoliko vrlo naseljenih država.
Politički satiričar H.L. Mencken je rekao: “Vrsta čovjeka koji želi da vlada usvoji i provede njegove ideje je uvijek vrsta čovjeka čije ideje su idiotske”.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.
