Ovog tjedna, Institut za obiteljske studije objavio je novu studiju. Njezin ključni nalaz: oženjeni ljudi su najsretniji ako su njihovi supružnici jedine osobe s kojima su ikada imali seks. Iako je prije bilo objavljeno da oni koji se ožene kao djevice imaju najniže stope razvoda, niti jedna studija još nije promatrala utječe li na kvalitetu braka prijašnja seksualna povijest.
Ova studija pronašla je da su žene koje su prijavile jednog seksualnog partnera tijekom svojih života imale najveće izglede da budu “vrlo sretne” u svojim brakovima (64 posto); najmanje izgleda da budu jako sretne bile su žene koje su imale šest do deset seksualnih partnera tijekom života (52 posto). Isto vrijedi i za muškarce — 71 posto muškaraca koji su prijavili samo jednog seksualnog partnera izjavilo je da je “vrlo sretno” u svojim brakovima; samo 60 posto muškaraca s pet seksualnih partnera tijekom života prijavilo je takvu vrstu sreće. Sve u svemu, najveći pad za muškarce i žene dogodio se u slučajevima s više od jednog seksualnog partnera tijekom života.
Seksualna revolucija obećala je povišenu razinu sreće kad se seks razdvojio od obaveze; vrijedilo je upravo suprotno, pogotovo za žene. Često citirana studija Betsey Stevenson i Justina Wolfers iz Wharton škole Sveučilišta Pennsylvania iz 2009. godine, pokazala je da je ženska sreća primjetno opala od 1970-ih — pojavom modernog feminističkog pokreta. Stevenson i Wolfers su izvijestili da su “mjere ženskog subjektivnog blagostanja pale apsolutno i relativno u odnosu na muškarce … žene više ne izjavljuju da su sretnije od muškaraca i, u mnogim slučajevima, sada izvješćuju o nižoj razini sreće od muškaraca.”
Naravno, sve to se ne može pripisati povećanom promiskuitetu. No, to se u velikoj mjeri može pripisati promjenama u prirodi muško-ženskih odnosa.
Brak je, kao institucija, inherentno povezivala seks i obavezu. Međutim, seksualna revolucija počela je odvajati seks od obaveze. Na taj način, žene su izvukle deblji kraj, jer muškarci gledaju na seks drugačije od žena. Za žene, seksualni užitak je više povezan s emocionalnom intimnošću i razinom udobnosti koju osjeća s partnerom. Za muškarce, seksualni užitak povezan je sa seksualnom objektivizacijom. To znači da društvo koje pretvara druge u seksualne objekte umjesto partnere u intimnosti, inherentno hendikepira žene.
To je upravo ono što naše društvo čini. Mi nagovaramo ljude da imaju što više seksualnih partnera prije braka; to umanjuje seks na fizičku interakciju umjesto na emocionalnu i duhovnu. Na nevinost prije braka gleda se u modernom svijetu s neodobravanjem, a na njegove sljedbenike kao na glupane i vjerske fundamentaliste. Muškarcima i ženama se govori da spavaju zajedno prije braka kako bi osigurali “seksualnu kompatibilnost” — kao da su seksualne navike nepromjenjive i kao da sama kvaliteta seksa definira kvalitetu braka.
Ipak, brak je mnogo više od seksa — zbog čega je seks mnogo više od seksa unutar konteksta braka. Kad se prvi put zaljubimo u nekoga, skloni smo se strastveno zaljubiti ili, kao što je to psiholog Jonathan Haidt opisao — ptice pjevaju, pčele zuje, a mi ne možemo maknuti ruke jedno s drugoga. No, kako brakovi napreduju, strastvena ljubav se radikalno smanjuje, a ljubav prema sudrugu postepeno se povećava. Kao što je Haidt napisao u Hipotezi o sreći: “Vjerujem da prava ljubav postoji, ali ona nije — ne može biti — strast koja traje vječno. Prava ljubav, ljubav koja je uporište čvrstih brakova, je jednostavno snažna ljubav prema sudrugu, s malo dodatne strasti, između dvoje ljudi koji su čvrsto predani jedan drugome.”
Seks je, dakle, od vitalne važnosti za brak — ali brak je također vitalan za seks. Odvajanje seksa od ljubavi je naštetilo ljudskim bićima. Ponovno povezivanje seksa s ljubavi bila bi dobrodošla promjena i nužan preduvjet za obnovu dublje sreće koja nas povezuje.
