Žene na Islandu tvrde da su plaćene manje od muškaraca. Kako bi se borile protiv toga, na stotine žena napustilo je svoja radna mjesta zbog prosvjeda, ostavljajući tako muškarce da zapravo rade i zarađuju novac.
Kao što ekonomisti i bilo koja osoba s rudimentarnom vještinom razmišljanja zna, jaz plaća između spolova ne postoji. Postoji jaz zarade među spolovima, ali to je zbog različitih izbora koje muškarci i žene čine u svojim karijerama. Izborima poput ulaska u drugačija područja zanimanja, napuštanjem posla nakon poroda i da, koliko sati rade tjedno.
Službene statistike pokazuju da žene, u prosjeku, rade manje sati tjedno nego muškarci. Na Islandu, zemlji sa srčanijim radnicima nego u ostalim skandinavskim zemljama, muškarci u prosjeku rade 47 sati tjedno, dok žene rade 37 sati.
To već u velikom djelu pridonosi “jazu plaća”. Gledajte na to ovako: Muškarac i žena s istim obrazovanjem rade u istoj kompaniji jednaki broj godina. Oboje su plaćeni 20$ po satu. Muškarac radi 47 sati tjedno, dok žena radi 37. Iako imaju istu satnicu, na kraju tjedna muškarac će zaraditi više jer je radio više sati.
Žene na Islandu tvrde da su plaćene 74 centa za jedan dolar muškaraca. Prije dvije godine, prema tim istim ženama, bile su plaćene 86 centi za jedan dolar muškaraca. To je ogromna, negativna razlika u samo dvije godine. Nema teorije da su poslodavci uložili dodatne napore kako bi diskriminirali žene u današnjoj klimi.
Vjerojatniji uzroci su izbori koje muškarci i žene čine u svojim karijerama. Island ima velikodušnu politiku roditeljskog dopusta, gdje majke i očevi dobivaju svaki po tri mjeseca, a par može podijeliti još tri mjeseca kako god zaželi. Ono što nikome ne dolazi kao iznenađenje, žene su u pravilu te koje uzimaju najveći dio tog dodatnog dopusta.
I ne postoji ništa loše u tome. Vrijeme u obitelji je nevjerojatno važno, ali poticatelji “jaza plaća” izgledaju kao da samo brinu o tome koliko novca osoba zarađuje, kao da je to jedina vrijednost u društvu.
Ne postoje dokazi da se žene sustavno plaćaju manje od muškaraca za obavljanje potpuno istog posla. Dokaz za “jaz plaća” dolazi iz prosjeka svih žena i svih muškaraca. No, spolovi ne rade iste poslove u jednakom broju. Muškarci uzimaju opasnije poslove (93% smrtnih slučajeva na radnom mjestu ispada na muškarce) i poslove koji zahtijevaju dulje radne sate i više stresa, dok žene više naginju fleksibilnosti. Očito, to ne znači da se svi muškarci žele ubiti od posla ili da sve žene odabiru boravak kod kuće s djecom, ali statistike pokazuju da je to slučaj što se prosjeka tiče.
Žene na Islandu samo su pogoršale situaciju svojim vlastitim uvjetovanjima. One već rade manje sati od muškaraca, što znači da manje zarade na kraju tjedna. Sada su napustile posao još ranije. Ova će ih akrobacija koštati vjerovanja da se još više diskriminira protiv njih i prosvjedovat će još žešće, što će ponovno dovesti do još većeg jaza. To je beskonačni ciklus.
