Velik dio današnje neuljudnosti i prezira prema osobnim slobodama ima svoje korijene na sveučilišnim kampusima, a većina neuljudnih i prezirnih ljudi su ljudi sa sveučilišnom pozadinom. Pogledajmo nekoliko razvikanih nedavnih primjera neuljudnosti i napada na slobodu govora.
Vođu senatske većine Mitcha McConnella i njegovu suprugu, ministricu transporta Elaine Chao, uznemiravala je poremećena ljevičarska rulja dok su odlazili s večere na Sveučilištu Georgetown. Senator McConnella maltretirali su prosvjednici u nacionalnoj zračnoj luci Reagan, kao i na nekoliko mjesta u Kentuckyju. Teda Cruza i njegovu suprugu uznemiravali su u restoranu u Washingtonu. Nakon incidenta, skupina pod nazivom Smash Racism DC napisala je: “Ne — ne možete jesti na miru — vaša politika je napad na sve nas. Vaši glasovi su želja za smrću. Vaši glasovi su zločini mržnje.” Ostali članovi Kongresa — poput Andy Harrisa, Susan Collins i Rand Paula — bili su fizički napadnuti ili maltretirani od ljevičara. Najnoviji slučaj bio je onaj političkog komentatora Fox Newsa, Tuckera Carlsona. Ljevičarska skupina pojavila se noću ispred njegove kuće, oštetila ulazna vrata i skandirala: “Tucker Carlson, mi ćemo se boriti! Znamo gdje spavaš noću!” “Rasistički šljamu, odlazi iz grada!”
Nasilje usmjereno prema ljudima s drugačijim stajalištima opravdava se kao zaslužena kazna za ono što se smatra govorom mržnje. Znanstvenik s instituta Enterprise, Charles Murray, otkrio je to kad je otjeran s Middlebury koledža, a profesor koju ga je ispratio završio je u bolnici s ozljedama. Studenti Sveučilišta California na Berkeleyu, zaustavili su govor konzervativnog govornika i prouzročili oštećenja koja se procjenjuju na 100.000 dolara. Prosvjednici na UCLA i Claremont McKenna koledžu prekinuli su predavanja znanstvenice s Manhattan instituta Heather MacDonald.
Zaklada za individualna prava u obrazovanju otkrila je takozvane timove protiv predrasuda (bias response teams) na stotinama američkih sveučilišnim kampusa. Timovi protiv predrasuda izvještavaju dužnosnike na sveučilištima — a ponekad i policijske službenike — o govoru koju bi mogao uzrokovati “nemir, bijes ili strah” ili koji bi na neki drugi način mogao vrijeđati. Crtanje slika ili karikatura koje omalovažavaju ljude zbog njihovih vjerovanja ili političke pripadnosti mogu se prijaviti kao govor mržnje. Sveučilišta izričito postavljaju svoje nišane na zabranjivanje ustavom zaštićenog govora. Kao što je FIRE izvijestio 2017., na stotine sveučilišta diljem zemlje sad podupire orvelijanske sustave koji traže od studenata da izvještavaju — često anonimno — o svojim susjedima, prijateljima i profesorima u vezi bilo kakvih slučajeva pretpostavljenog pristranog govora i izražavanja.
Nedavna anketa institucije Brookings pronašla je da gotovo polovina studenata vjeruje da govor mržnje nije zaštićen Prvim amandmanom. To je glupost; zaštićen je. Pedeset jedan posto sveučilišnih studenata misli da ima pravo nadvikivanjem otjerati govornika s čijim pogledima se ne slažu. Devetnaest posto njih misli da je prihvatljivo korištenje nasilja u svrhu sprječavanja govornika da govori. Preko 50 posto se slaže da bi koledži trebali zabraniti govor i stajališta koja bi mogla uvrijediti određene ljude. Uopće se ne bismo trebali čuditi da sva ta gledišta poučavaju i posjeduju mnogi njihovi profesori. Koledži su svojedobno poučavali i promicali razumijevanje zapadnjačke kulture. Danas, mnogi profesori i sveučilišna birokracija poučavaju studente da su žrtve zapadnjačke kulture i njezinih vrijednosti.
Benjamin Franklin je napisao: “Tko god želi svrgnuti slobodu nacije, mora započeti podčinjavanjem slobode govora.” Mnogo kasnije, sudac Vrhovnog suda, Potter Stewart, rekao je: “Cenzura odražava nedostatak samopouzdanja društva. To je obilježje autoritarnog režima.” Od nacista do staljinista i maoista, tirani su oduvijek započinjali podržavanjem slobode govora, baš kao što su to činili američki ljevičari tijekom 1960-ih. Njihovu podršku slobodi govora prilično je jednostavno razumjeti. Govor je od vitalnog značaja za ostvarivanje njihovih ciljeva zapovijedanja, kontrole i konfiskacije. Pravo na govorenje onog što želite njihov je alat za indoktrinaciju, propagandiranje i prozelitiziranje. Kad ljevičari napokon zadobiju kontrolu, kakvu primjerice danas imaju na mnogim sveučilištima, sloboda govora postaje prepreka i mora biti potisnuta. To je sve više slučaj na sveučilišnim kampusima. Mnoge od neuljudnosti van kampusa koje danas vidimo, plodovi su onoga što je sveučilišno obrazovanje učinilo našoj mladeži.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
