Twitter je pojačao svoj rat protiv stvarnosti.
Prošli tjedan, trajno je banirao feministicu koja je počinila nesavjestan čin uzastopnih tvrdnji da muškarci nisu žene. Ovog proteklog vikenda, kompanija je pojasnila svoj stav o tom pitanju. Prema novim pravilima, ne smijete sudjelovati u bilo kakvim “klevetama” ili “tropama” koje bi mogle uvrijediti transrodne pojedince. Te “klevete” i “trope” uključuju “misgendering” i “deadnaming” transrodnih osoba. Naravno “misgendering” znači obraćanje osobi prema njegovom biološkom (čitaj: stvarnom) spolu. “Deadnaming” zvuči poput kodne riječi koju bi mogla koristiti CIA, ali ona očigledno znači nazivanje “transrodne žene” njegovim izvornim muškim imenom ili “transrodnog muškarca” njezinim izvornim ženskim imenom. Bilo koji od tih prekršaja može završiti trajnim izgonom s platforme.
Neki konzervativci izgledaju iznenađeni sve intenzivnijim pokušajima ušutkavanja onih koji priznaju i potvrđuju biološke stvarnosti. To je oduvijek bilo neizbježno i od sada će postajati sve gore. Uostalom, ima li ljevica drugog izbora? Ona se doslovno ne može uključiti u raspravu s drugom stranom jer nema nikakve rasprave. “Transrodnost” je članak vjere. Ono nema referenta u fizičkoj stvarnosti. Ono se ne može obraniti logikom ili znanošću. Ako žele zadržati svoju radikalnu rodnu teoriju, oni mogu to učiniti jedino zastrašivanjem i silom.
Ljevičarsko stajalište o ovoj temi je toliko razvedeno od razuma, toliko u potpunosti neobranjivo, da ne mogu čak objasniti svoje vlastito gledište, a kamoli ga obraniti od intelektualnog izazova. Oni mogu izdavati tvrdnje te potom uzvikivati ad hominem napade na svakoga tko odbije odmah povjerovati i usvojiti njihovu cjelokupnu filozofiju. Kako bismo demonstrirali ovu činjenicu, evo pet osnovnih pitanja na koje bi svaki zagovornik “transrodnosti” i rodne fluidnosti trebao lako odgovoriti, ali ne može:
1) Na koji način točno biološki muškarac dolazi do zaključka da je zapravo žena?
2) Ako dolazi do tog zaključka na temelju činjenice da se “osjeća poput” žene, kako on zna kakav je točno osjećaj biti žena?
3) Što je to zapravo ženski osjećaj?
4) Čak i kad bi imalo smisla govoriti o ženskim osjećajima i ženskim mislima, pa čak i kad bi bilo moguće da muškarac zna sa sigurnošću da on doživljava takve osjećaje i misli, u kojem objektivnom smislu ga ti osjećaji i misli čine ženom, a ne samo feminiziranim muškarcem?
5) Ali ljevica nam govori da je spol društveni konstrukt. Oni odbijaju ideju da žena mora nužno imati bilo kakve određene osjećaje ili okuse ili sklonosti. Ako je rod doista umjetni konstrukt i naše fizičke osobine nemaju nikakvog utjecaja na naš identitet “muškarca” ili “žene”, što je onda dovraga žena? Žena, u tom slučaju, nije definirana svojim osjećajima, mislima, idejama, sklonostima ili svojim tijelom, reproduktivnim organima, kromosomima, DNK, itd. Dakle, čime je onda definirana? Ako nije ničim definirana, kakvog onda ima smisla nazivati se ženom? Nije li to kao da se nazovete whooziwhatsit ili thingamadoodle? Nije li “žena” sad pojam ispražnjen svakog objektivnog značenja?
Nikad nisam čuo zadovoljavajući odgovor na ova pitanja od bilo kojeg ljevičara. Rijetko sam uopće vidio da je netko pokušao dati odgovor. To je zato što nema odgovora. Ono što oni predlažu su kvadratni krugovi. Oni inzistiraju na nečem što nije samo znanstveno, nego i logički nemoguće. Sve što mogu učiniti s takvim inzistiranjem jest inzistiranje. Samo logični prijedlozi mogu biti objašnjeni i obranjeni. Dakle, oni se niti ne trude. A zašto i bi? Ako mogu učiniti svoje ideje obveznima, nije bitno što su te ideje apsurdne.
