Ovaj tjedan saznali smo o tanko prikrivenom bigotizmu “Rudolfa, soba s crvenim nosom”. Također smo naučili o rasizmu Charlieja Browna i klasizmu Grincha. Zahvalan sam što vodimo ove razgovore i sigurno ne mogu ni zamisliti nekakvu drugu važniju temu za raspravu. Smatram duboko frustrirajućim da toliko ljudi izlaže svoju djecu ovim bajkama s blagdanskom temom bez da se uopće ne zapitaju o problematičnim idejama i slikama koje one sadrže. Nije ni čudo što zločini iz mržnje vrtoglavo rastu tijekom božićne sezone, prema statistikama koje sam sinoć vidio u snu.
Ipak, šokira me što nitko nije primijetio onaj najviše rasistički, seksistički i transfobni božični crtić od svih: “Snjegović Snješko” (Frosty the Snowman). Snješko toliko vrvi diskriminatornim porukama da se Rudolf u usporedbi s njim čini kao nevina dječja priča. Doista, Snješko je neprikrivena nacistička propaganda, kao što to otkriva svaka jasna inspekcija priče.
Dakle, započnimo:
Rasizam. Sad, nemojmo biti smiješni. Ja nikada ne bih prozvao Snješka rasistom samo zbog toga što je snjegović bijeli. U načelu ne postoji ništa loše s bijelim likom u priči. Bijeli likovi mogu postati posve neophodni ako radnja uključuje, na primjer, serijskog ubojicu ili silovatelja ili izopačenog vlasnika tvornice koju otpušta otrovne kemikalije u rijeku koja se nalazi uzvodno od sirotišta. Sve su to uloge koje mogu i moraju pripasti bijelcima. No, ono što Snješka čini toliko problematičnim jest činjenica da on nije serijski ubojica, već “vesela sretna duša” koja se voli “smijati i igrati”. Ovdje je očigledna insinuacija da manjine nisu ni vesele, ni sretne, niti sklone smijanju i igranju.
No, rasizam ide puno dublje. Snješko, rečeno nam je, može jedino preživjeti u hladnim i snježnim uvjetima. On je stvorenje napravljeno od snijega (to jest, napravljeno od bjeline) koje “pripada” snijegu (to jest, među ostale bijele ljude). “Snjegović Snješko”, ispada, nije ništa više nego polemika protiv desegregacije.
Seksizam. Opet, na površini ne vidimo ništa loše u činjenici što je Snješko snjegović (snowman). Prije nekoliko godina izašao je prekrasan dječji film o ubojitom sociopatu pod imenom “Snjegović ubojica”. U tom kontekstu, činjenica da je taj lik bio muškarac imala je savršenog smisla. Film je bio prilično koristan jer je povukao neophodnu vezu između muškosti i nasilja. No, Snješko šalje suprotnu poruku. Ona se temelji na zastarjeloj, muškocentričnoj točki gledišta u kojoj sve što je magično, sve čudesno, sve sretno i radosno automatski mora biti muško.
Transfobija. Snješkov rod se pretpostavlja samo na činjenici da nosi cilindar. Na sličan način, djetetov spol se pretpostavlja isključivo na njegovim genitalijama, što je isto tako proizvoljno i fundamentalno besmisleno kao i cilindar. “Snjegović Snješko” briše LGBTQI zajednicu odbijanjem da se iskreno uhvati u koštac s rodnim identitetom protagonista. Ovo je ogromna propuštena prilika kada uzmete u obzir da Snješko uopće ne posjeduje spolne organe. On je, zapravo, androgeničan i bespolan. Vrjedniji i iskreniji božićni crtić bi sigurno istražio tu činjenicu. No, “Snjegović Snješko” zaobilazi cijelo pitanje, odabirući umjesto toga pojačanu arhaičnu binarnu paradigmu.
Postoji još mnogo drugih razloga za vrijeđanje. Snješko je poricatelj klimatskih promjena. Snješkov cilindar simbolizira moć klase imućnih. Njegove oči, napravljene od ugljena, označavaju odbijanje obnovljivih izvora energije. Mogli bi još tako danima. No mislim da ovdje imamo dovoljno za rad.
