Prisjećam se kad sam prije nekoliko godina, tijekom najljepšeg doba godine, prilikom posjeta prodavaonici blagajniku zaželio “Sretan Božić”. Njegov odgovor “I vama sretni blagdani” ostavio me, najblaže rečeno, zbunjenim.
Koji točno “blagdan” mi je poželio “sretnim”? Ja sam njemu zaželio sretan Božić; nije kao sam se dvoumio oko svojih vjerskih sklonosti. Nema šanse da mi je htio poželjeti Sretnu Hanuku, a čak ni to mi ne bi smetalo. Ako je mislio na Novu godinu, zašto mi nije poželio “Sretnu Novu godinu”. Kwanzaa … pa, doći ću i do toga za nekoliko trenutaka.
Inzistiranje blagajnika da kaže “blagdan” umjesto Božića podsjeća me kako je G.K. Chesterton rekao da je Zapad “na putu stvaranja rase muškaraca koji su mentalni preskromni da vjeruju u tablicu množenja.” To ništa bolje ne sažima od prošlogodišnjeg memea:
Happy Holidays to all #Wednesdaymotivation pic.twitter.com/0N6B7GMh5Z
— Debbie Sideris🏳️🌈🌊 #WeRemember (@debbiesideris) November 29, 2017
Evo kako Wikipedia opisuje “Sretne blagdane” — “Kolektivna i inkluzivna želja za razdoblje koje obuhvaća Dan zahvalnosti, Kwanzaau, Hanuku, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Blagdan Gospe od Guadalupe, Zimski solsticij, Božić (rođenje Gospodina), Dan darova (Dan Sv. Stjepana), Novu godinu i Bogojavljenje.”
Ako je tako, zašto onda ne želimo ljudima “Sretne blagdane” oko Uskrsa? Uostalom, djeteline izlaze na Dan Sv. Patrika, Moses tek treba razdvojiti Crveno more na Pashu, margarite se hlade za Cinco de Mayo, a Talijani se pripremaju za Sv. Josipa. Ako “Sretni blagdani” znače samo inkluzivnu gestu, zašto onda uopće zaželjeti sretno bilo što. Mogli bi svaki mjesec u godini samo unaokolo hodati govoreći “Sretni blagdani” kako bi bili apsolutno sigurni da nitko nije zapostavljen.
Ljevica inzistira na “Sretni blagdani” samo na Božić jer je on jedini vjerski praznik kojeg priznaje vlada, zauvijek ih podsjećajući na američku religijsku prošlost. Ljevica tvrdi da je razlog “inkluzivnost”, no postoje samo tri praznika koja potvrđuju vjerodostojnost te izjave: Nova godina, Kwanzaa i Hanuka. Istražimo to na trenutak.
Nova godina je poput kolačića sudbine; znate da dolazi, stavlja vam osmjeh na lice, ali to nije razlog vašeg posjeta restoranu. Kwanzaa zaslužuje toliko razmatranja kao izvorni praznik kao što scijentologija zaslužuje razmatranje kao izvorna religija. Samo razmotrite podrijetlo.
Izmišljen 1966. od osuđenog zločinca optuženog za mučenje dvije žene, broj stvarnih ljudi koju slave Kwanzaau žestoko se osporava već nekoliko godina. Osnivač tvrdi da ga slavi 28 milijuna osoba; Afroamerički kulturni centar svojedobno je tvrdio 30 milijuna. Međutim, 2004. godine, istraživanje Nacionalne organizacije maloprodaje pronašlo je da ga slavi 1,6% anketiranih u Sjedinjenim Državama. Čak je i jedan od najvećih zagovornika Kwanzaae, istraživač i profesor Keith Mayes, priznao da se njegova popularnost ozbiljno smanjila od 60-ih i 70-ih.
“Jednostavno se više ne pojavljuje na nekim mjestima na kojima se pojavljivao prije 30 do 40 godina. Još uvijek imate ljude koji ga zapravo slave”, rekao je Mayes. “Imate treću generaciju slavljenika Kwanzaae … ali Kwanzaa više nema uz sebe pokret koji ga je donio na svijet, pokret crne moći. Taj pokret je posustao.”
Mayes procjenjuje da otprilike 1 do 2 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama slavi Kwanzaau, što znači da čak i ako su brojke koje je osnivač naveo istinite, one se odnose samo na one izvan zemlje.
Što se tiče Hanuke, moram reći, kao katolik koju smatra Knjigu Makabejcima kao sveto pismo (iz nje smo dobili doktrinu čistilišta), da u potpunosti pozdravljam njegovu inkluziju uz Božić. Sumnjam da bi se većina Amerikanaca protivila ovome. U mojem lokalnom trgovačkom centru, svake godine je uz ogromno božićno drvce (koje moj obmanuti grad sad naziva “blagdanskim drvcem”) istaknuta visoka menora. Na svakoj glavnoj ulici, slike na prozorima redovito prikazuju dreidel koji se vrti pokraj veselog debelog Djeda Mraza. Što se tiče pop-kulture, milenijalci zasigurno mogu potvrditi odrastanje uz Adama Sandlera koji im svake godine na radiju pjeva serenadu u društvu osebujne liste slavnih židovskih osoba; njegova “Hanuka pjesma” je gotovo postala sezonski klasik. Provozajte se “Stazom šećernih štapova” kroz San Fernando i garantirano ćete vidjeti najmanje jednu kuću s osvijetljenom “Davidovom zvijezdom” na travnjaku s jednako ekstravagantnim prikazom Isusovog rođenja preko ulice.
To je izvorna inkluzivnost.
Nitko, osim možda ACLU, ne želi izbaciti Hanuku iz božićne sezone. Niti ljudi osjećaju kako njegova prisutnost na neki način umanjuje Božić. Zapravo, to je pozitivna kulturna razmjena — Židovi uživaju u svečanostima, a kršćani se podsjećaju svoje prošlosti. Svi pobjeđuju.
No, ni Hanuka ni Nova godina niti Kwanzaa nisu nikad bili glavna priča blagdanske sezone. Naši gradovi ne ukrašavaju pločnike sa zimskim ukrasima i ne dočekuju našu djecu kako bi se upoznala s veselim debeljkom u pripremi za proslavu pan-afričkog rasizma. Izlozi dućana koji žele ljudima “Sretne blagdane” zbog Kwanzaae imaju onoliko smisla koliko i NFL koji želi ljudima “Sretno loptanje” za vrijeme Super Bowla u nedjelju zbog toga što lokalna srednja škola ugošćuje nogometni turnir. Da li bismo sad trebali početi sa “Sretnim blagdanima” na 4. srpnja zbog toga što “Dan Bastille” dolazi 14. srpnja? Naravno da ne.
Božić je nacionalni praznik; glavni događaj sezone. To odražavaju ukrasi, svjetla, muzika, hrana, pa čak i šoping. Ako izgleda kao Božić, miriše kao Božić, zvuči kao Božić, onda samo recite Božić. Neiskreno je (i smrdi na kognitivnu disonancu) poželjeti ljudima “Sretne blagdane” dok prikazujete božićno drvce, Djeda Mraza, zvončiće i šećerne štapove.
Došli smo do trenutka pri kojem kršćani tipično izgube loptu i dopuštaju sekularcima da skaču po njima. Poput puritanaca koju su pokrenuli prvi “Rat protiv Božića”, iscrpljeni vjernici uzvikuju “Ali Isus je ono što je Božić!” prije nego započnu dijatribe kako su božićna drvca bila poganskog podrijetla i kako je Djed Mraz zapravo prikriveni bog Odin. Ova vesela skupina puritanskih vilenjaka su oni koji tvrde da bi se Božić trebao raditi samo o Isusovom rođenju i molitvi vjernika. “Dosta komercijalizma, samo se vratite Isusu”, kažu.
Tim kršćanima ponavlja ono što je Lucy rekla Charlie Brownu u klasičnom “Peanutsu” koji se svake sezone prikazuje na televiziji: “Ti si jedina osoba za koju znam koja može uzeti prekrasno razdoblje poput Božića i pretvoriti ga u problem.”
Doista, iako je rođenje Isusa Krista posljednjih godina zauzelo stražnje mjesto pred bijesnim konzumerizmom, krivnja se ni na koji način ne može baciti na prisustvo Djeda Mraza ili božićnih drvca. Sekularizacija Božića apsolutno bi nas sve trebala zabrinuti i ta činjenica zahtijeva punu predanost da učvrstimo Kristovo rođenje kao njegov središnji fokus; međutim, kršćani se nemaju čega sramiti.
Prvo, Djed Mraz (Santa Claus) dolazi od nizozemske riječi “Sinterklaas”, što znači Sv. Nikola, a ne Odin. On je svetac čiju smo legendu i etos pretvorili u maskotu; preuzmite vlasništvo nad tim veličanstvenim folklorom i veselite se. Najbolja maskota koju su sekularisti dosanjali je “Rodni jednorog“, a on teško uzbuđuje dječju maštu poput Djeda Mraza.
Drugo, o poganskom porijeklo božićnog drvca možemo raspravljati; neke tradicije ga zapravo vežu za Sv. Bonifacija. No, čak i ako je njegovo porijeklo pogansko, razmislite o simbolu samog božićnog drvca. Nije li podesno da pozdravljamo rođenje Krista, čiji se križ ponekad naziva “drvom”, ukrašavanjem svježeg plodnog zimzelenog stabla najfinijim ukrasima? Uostalom, kakvo god pogansko podrijetlo imalo, božićno drvce sad je kristijanizirano, kao da je kršteno. Baš poput vašeg vjenčanog prstena. To znači da su sve poganske veze s festivalskom sezonom i zimskim solsticijem sada isprane. Stoga prestanite činiti herezu spominjanjem starih grijeha kako biste delegitimizirali sve ono što je Krist već otkupio.
Daleko od inkluzivne geste, “Sretni blagdani” predstavljaju supresivnu uvredu koju su zakuhali bijesni sekularci kako bi pretvorili Božić u nekakvu frankensteinsku kreaciju koja umanjuje rođenje Krista u nekakvu papazjaniju inkoherencije. Radi se o nekadašnjoj kršćanskoj naciji koja uklanja rođenje Krista s njegovog zasluženog mjesta kao središta blagdanske sezone. Veliki bah-humbug tome.
