Svake srijede, drugi sat moje nacionalne radio emisije je “muško/ženski sat”. Prije nekoliko tjedana, u emisiju se javila žena po imenu Jennifer. Zbog ograničenog prostora, malo sam skratio njezine komentare. Svaka mlada žena bi ih trebala pročitati. Ovo su njezine riječi:
“Dennis, želim popraviti stvari. Ja sam 50-godišnjakinja s četiri fakulteta. Odgojila me feministička majka bez oca u kući. Moja majka mi je rekla da dovedem svoje obrazovanje na maksimalnu razinu kako bih mogla izići u svijet i zaraditi mnogo novca. I to je bio put kojeg sam slijedila. Zarađujem adekvatan novac. Ne zarađujem tonu novca. Ali zarađujem dovoljno da održavam svoje kućanstvo.”
“Želim poslati poruku ženama koje su u svojim 20-im: Nemojte slijediti put kojeg sam ja slijedila. Krećete prema životu usamljenosti. Svi vaši prijatelji će se vjenčati i imati djecu, dok ćete se vi raditi kako bi se natjecali u svijetu, a ono što radite jest natjecanje s muškarcima. Muškarci ne vole konkurente. Muškarci žele partnere. Trebalo mi je sve do kasnih 40-ih kako bih to shvatila.”
“A kad jednom imate vlastito kućanstvo sa svim svojim vlastitim računima, ne možete više skrenuti s tog puta, jer morate zaraditi novac za plaćanje tih računa. Teško je naći partnera za izlaske u svojim kasnim 40-im jer također počinjete gubiti samopouzdanje što se tiče vašeg izgleda i tijela. Ono nije isto kao u vašim 20-im. Pokušavate činiti ono što možete kako biste ispunili svoj život. Ja imam mačke i pse. Ali usamljen je osjećaj kad vidite svoje prijatelje s djecom, kako odlaze na praznike, planiraju živote svoje djece, a vi nemate ništa drugo raditi nego vratiti se kući svojim mačkama i psima. Ne želim da druge žene učine to što sam ja učinila.”
Pitao sam je: “Je li vam bilo teško napraviti ovaj poziv?”
Odgovorila je: “Bilo je. Želim ostati anonimna jer ne želim da ljudi stvarno upoznaju moje istinske osjećaje. Jer se, na kraju krajeva, ponašate kao ‘Moja karijera je sve. Volim raditi.’ No, to je moja interna laž. To je nesretno. Nisam to shvatila dok već nije bilo prekasno. Ne znam je li prekasno. Željela bih naći nekoga s kim bih mogla otići na odmor.”
“Imate i drugih briga kad ostarite i živite sami. Tko će vas voditi na liječničke preglede? Ako bi vam se nešto dogodilo, nemate drugih prihoda koji bi vam mogli pomoći. Ne razumijete ovakve stvari kad ste u svojim 20-im jer mislite da nikada nećete ostariti i imati zdravstvene probleme.”
“Sad sam zaglavljena jer moram raditi svaki dan. Nasmiješena sam kao da to volim, ali činjenica da ne mogu planirati odmor s nekim je vrlo bolna. Bolno je ne imate večeru s nekim na Dan zahvalnosti. Sjedite kod kuće i ne radite ništa. Izbjegavam svoje prijatelje koji sad imaju djecu jer nemam ništa zajedničko s njima.”
“Netko mi je ovih dana postavio pitanje: ‘Zašto si ostala sama i nikad nisi imala djecu?’ Postoji odgovor: Jer mi je moja majka isprala mozak. Ali teško je i sramotno reći ljudima: ‘Ne znam. Ponestalo mi je vremena.'”
“Ne postoji dobar odgovor osim: ‘Bila sam programirana da se uključim u radnu snagu, natječem se s muškarcima i zaradim novac.’ Navodno je to trebao biti ispunjen život. Ali to mi je rekla moja razvedena feministička majka, koja je mrzila svog supruga — mog oca.”
“Pokušala me usmjeriti na ono što je mislila da je pravi put, ali feminizam je laž. To je ono što želim da žene znaju.”
“Nisam to shvatila sve do kasnijih trenutaka u životu. Želim reći ženama: Nađite nekoga u svojim 20-im. To je vrijeme kad ste još uvijek vrlo slatke. To je vrijeme kad još uvijek susretljivo rješavate probleme s nekim. Teško je kad ste u svojim 50-im, kad ste živjeli sami, kompromitirati s nekim, imati nekoga u svom domu, a svaka sitnica oko te osobe vas živcira jer ste naviknuti biti sami. Teško je poništiti to, stoga nemojte činiti to što sam ja učinila. Nađite nekoga u svojim 20-im.”
Rekao sam: “Razmišljam o tome da transkribiram vaš poziv i stavim ga u kolumnu.”
“Napravite to Dennis. Želim pomoći kome god mogu”, rekla je.
