Nećemo razumjeti liberale i progresivce tako dugo dok ne priznamo da oni često gledaju na stvarnost kao na društveni konstrukt koji je podložan izazivanju i promjeni. Na primjer, diljem svijeta, dječaci i djevojčice imaju različite preferencije što se tiče igračaka. Tipično, dječaci se vole igrati s autićima i kamionima, dok djevojčice preferiraju lutke. Liberali to objašnjavaju tvrdnjom da dječake i djevojčice socijaliziraju i ohrabruju da se igraju s različitim igračkama njihovi roditelji vršnjaci i “društvo”. Sve više znanstvenih dokaza sugerira da preferencije igračaka imaju biološko podrijetlo. Čak i studije muških i ženskih primata nalaze da oni pokazuju slične preferencije prema igračkama. Unatoč rastućim dokazima biološkog determinizma, liberali su uspjeli zastrašiti prodavače igračaka da uklone oznake “igračke za dječake” i “igračke za djevojčice”.
Još jedan problem koji je iznimno iritantan liberalima i progresivcima je kromosomsko određivanje spola. Kod ljudi se nalazi sustav XX/XY određivanja spola. Ženke imaju sva ista spolna kromosoma (XX), dok mužjaci imaju dva različita kromosoma (XY). Ova kromosomska stvarnost smatra se ograničavajućim, iritantnim i artefaktom patrijarhalnog, šovinističkog društva. Stoga liberali i progresivci žele promjene. Recimo da ste XY (muški) pojedinac, ali želite obavljati svoje stvari u objektu rezerviranom za XX (ženske) pojedince, poput ženskog toaleta. Vi možete zadovoljiti svoje želje tvrdnjom da ste transrodni — to jest, da ste se prebacili iz jednog spola u drugi. Dakle, ako osoba ima XY kromosome, može se ponašati kao da je XX-er. Osim toga očekuje se da će vam se obraćati prema vašem odabranom rodu. Policijska uprava Minneapolisa ima novo pravilo koje zahtijeva od časnika da se obraćaju transrodnim osobama prema njihovim željenim imenima i zamjenicama. Kad je XY-er uhićen, ali tvrdi da je žena, pitam se hoće li ga policija strpati u ćeliju s XX-erima. Pitanje je koliko daleko će vlasti Minneapolisa ići po tom pitanju; možda i oni vjeruju kako je stvarnost prepuštena slobodnom izboru.
Drugi dio stvarnosti koji liberali i progresivci teško mogu prihvatiti jest činjenica da je jednakost među ljudima iznimka, a nejednakost norma. Ako bi netko trebao napraviti popis najboljih svjetskih violinista 20. stoljeća, najmanje 20 njih bilo bi židovskog podrijetla. Židovi predstavljaju 3 posto populacije SAD-a, ali čine 35 posto američkih osvajača Nobelove nagrade. Trebali bismo se zapitati što bi liberali predložili kako bi promovirali jednakost u izvrsnosti sviranja violine i osvajanju Nobelove nagrade. Onako usput, liberali i progresivci vole pohađati koncerte klasične glazbe, gdje postoji gotovo potpuna odsutnost rasne raznolikosti.
Iz godine u godinu, crnci zapadnoafričkog podrijetla odlaze sa svim medaljama u utrkama na 100 metara na Olimpijskim igrama. Vjerojatnost slučajnosti takvog ishoda je nula. To mora biti stvarnost — odnosno, genetske fiziološke i biomehaničke karakteristike — koja uzrokuje da se crnci ističu u određenim sportovima (npr., košarka, američki nogomet i trkački sportovi), ali isto tako znači i katastrofu za svakoga tko ima težnje postati plivačem olimpijske klase.
Liberali i progresivci se koliko-toliko uspijevaju nositi s nekim realnostima, ali eksplodiraju što se tiče drugih. Oni se prilično dobro nose s crnom dominacijom u košarci, američkom nogometu i na trkačkoj stazi, kao i na gotovo nepostojanje crnih izvođača na koncertima klasične glazbe. Također prihvaćaju potpunu odsutnost žena u NFL i NBA. Oni čak prihvaćaju geografske nejednakosti. Na primjer, niti jedan igrač u povijesti NHL-a ne može se pohvaliti da je rođen i odrastao na Havajima, Louisiani ili Mississippiju. Stvarnost na koju eksplodiraju je ona da nismo svi jednako inteligentni. Postoji mnogo više muških genijalaca od ženskih, a srednja vrijednost muškog IQ-a je viša. Liberali bi mogli tvrditi pristranost u testiranju. Muškarci su u prosjeku viši od žena. Ako se liberalima ta činjenica ne sviđa, bi li oni optužili uređaj za mjerenje visine za pristranosti?
Lekcija koju liberali trebaju naučiti jest da unatoč svojoj aroganciji, oni nemaju moć mijenjanja stvarnosti.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
