Ovih dana vrlo često čujemo o predivnom bogatstvu međunarodne zajednice. Amerikanci se kažnjavaju zbog razilaženja s međunarodnom zajednicom što se tiče klimatskih promjena; zbog toga što ne slijede konsenzus međunarodne zajednice o zdravstvenoj zaštiti; zbog neuspješnosti odražavanja prioriteta međunarodne zajednice u vanjskoj politici.
No, stvarnost je ova: Međunarodna zajednica ne postoji. Postoje samo skupine država motivirane vlastitim interesima. Ponekad se ti interesi preklapaju. Ponekad to nije slučaj. No, nemojmo se pretvarati da međunarodna zajednica na neki način održava neku vrstu moralnog načela samo na temelju brojki. Istina je, zapravo, često u potpunosti suprotna.
Uzmite, na primjer, nedavnu odluku Ujedinjenih naroda da ne osudi palestinsku terorističku skupinu Hamas. Ovaj tjedan, Generalna skupština UN-a glasala je o rezoluciji kojom se skupina osuđuje zbog “opetovanog ispaljivanja raketa u Izrael i poticanja nasilja, čime su ugroženi civili”, kao i zbog korištenja sredstava za izgradnju “tunela u svrhu infiltriracije u Izrael i opreme za ispaljivanje raketa u civilna područja.” UN, koji zahtijeva dvije trećine glasova za donošenje rezolucije Generalne skupštine, odbacili su rezoluciju glasovanjem — 87 država za, 58 protiv, 32 suzdržane. Sve u svemu, to znači da je više nacija glasalo protiv izglasavanja rezolucije — 90 — nego što je glasalo u prilog.
Do ovog trenutka, UN nije donio niti jednu rezoluciju protiv Hamasa.
Samo nekoliko dana kasnije, palestinski teroristi otvorili su vatru na skupinu ljudi koja je čekala autobus kod Ofre, naselja u Judeji i Samariji. Pucnjava iz automobila ranila je sedam osoba, uključujući trudnu ženu i njezinu nerođenu bebu, kao i njezinog supruga. Žena i dijete se nalaze u kritičnom stanju; bit će čudo ukoliko oboje prežive. Prema Times of Israel, Hamas je istog trenutka pohvalio napad, opisujući ga “herojskim” i kao “afirmaciju izbora našeg naroda i legitimnosti odupiranja cionističkoj okupaciji i njezinim naseljenicima.”
Hamas čak niti ne skriva loptu. On slavi zlo. Plaća teroristima počinjavanje zločina. No, međunarodna zajednica također ne skriva loptu kad njezini članovi odbijaju osuditi terorizam kao terorizam kada je on usmjeren prema članovima međunarodne zajednice koji se nalaze u nemilosti.
Uzmite, kao kontrast, reakciju međunarodne zajednice na teroristički napad usmjeren protiv iranske vojne parade krajem rujna. Vijeće sigurnosti UN-a prisilno je osudilo napad, nazivajući ga “gnjusnim i kukavičkim terorističkim napadom” obećavši svoju potporu da “odgovorne počinitelje, organizatore, financijere i sponzore ovog kriminalnog čina terorizma dovedu pred lice pravde.”
Koja je razlika? Samo počinitelji i ciljevi. Međunarodna zajednica je smiješna. Možda bi Sjedinjene Države trebale promijeniti svoje politike o klimatskim promjenama ili zdravstvenoj zaštiti ili kontroli oružja. Ali ti se argumenti nikada ne bi trebali temeljiti na međunarodnom moralnom standardu — standardu koji ne postoji, koji nikad nije postojao i koji ne bi trebao biti predmetom hinjenja zapadnih nacija koje bi trebale znati bolje.
