F.F. Bruce jedan je od onih akademika čije sam radove morao dosta čitati na sjemeništu. On je proučavao i napisao neke od najboljih materijala o povijesti Biblije i njezinoj točnosti. Proučavajući drevne tekstove koje posjedujemo, Bruce je primijetio da postoji oko devet ili 10 rukopisa Cezarovih Komentara o Galskom ratu, koji je sastavljen između 58. i 50. godine prije Krista. Najstariji rukopis kojeg posjedujemo potječe iz vremena 900 godina kasnije.
Bruce je napisao: “Tukididova Povijest Peloponeskog rata (oko 460.-400. pr. Kr.) poznata nam je iz osam (rukopisa), od kojih je najstariji iz približno 900. godine te iz nekoliko komadića papirusa, koji pripadaju početku kršćanske ere. Isto vrijedi i za Historije Herodota (oko 488.-428. pr. Kr.). Pa ipak, niti jedan klasični povjesničar ne želi slušati argumente o sumnji u autentičnost Herodota ili Tukidida jer su najraniji (rukopisi) njihovih djela, koji su nam od bilo kakve pomoći, 1.300 godina mlađi od originala.”
Uzmite također nešto poput Homerove Ilijade, koju su ljudi stoljećima oralno prenosili jedno drugome, sve dok napokon nije stavljena na papir. Sve do 19. stoljeća, ljudi su smatrali da je Troja mit. Potom su je arheolozi pronašli. “Ahilov bijes” je vjerojatno istinita priča. U stoljećima koja su prethodila tiskarskom stroju — čak i prije redovnika i rukopisa — ljudi su sačuvali svoje povijesti preciznim recitacijama tijekom generacija. Primijenite sve ovo na Sveto pismo.
Što se tiče Starog zavjeta, on je vjerojatno najpreciznije reproducirani drevni tekst na cijelom svijetu. Pisari su mu poklanjali veliku pažnju jer su pisali Božju riječ. Znamo da je točnost teksta besprijekorna najmanje 2.500 godina. Otkriće svitaka s Mrtvog mora to potvrđuje.
Što se tiče Novog zavjeta, posjedujemo dovoljno spisa ranokršćanskih vođa koji su pisali unutar 100 godina Kristovog uskrsnuća kako bismo mogli reproducirati evanđelja i pisma Pavla i Ivana. Postoji više od 20.000 rukom pisanih manuskripta Novog zavjeta iz prvih nekoliko stoljeća kršćanstva, napisanih na koptskom, grčkom, latinskom, sirijskom i drugim jezicima. Poznato je da postoji 5.700 grčkih rukopisa Novog zavjeta, a neki od njih su napisani unutar oko 100 godina Kristovog uskrsnuća.
Mi, koliko znamo, nemamo originalne tekstove Novog zavjeta, koje su zapravo napisali Luka, Pavao, Ivan i ostali. No, posjedujemo njihove kopije koje su iz vremena vrlo bliskog izvorniku. Pisari Novog zavjeta — koji su ponekad radili furioznom brzinom kako bi prestigli rimske vojnike — povremeno su griješili. No, te pogreške su uglavnom gramatičke i interpunkcijske, a ne pogreške što se tiče sadržaja.
Bart Ehrman je jedan od akademika na koje se oslanjaju biblijski skeptici. Ehrman je bio fundamentalistički kršćanin, ali se danas smatra agnostičkim ateistom. On je studirao pod Bruceom Metzgerom, koji je, poput F.F. Brucea, poznat po svom akademskom radu na biblijskim tekstovima. Ehrman piše da, iako ima tekstualnih kritika Svetog pisma, njegov kriticizam “zapravo nije u suprotnosti s pozicijom profesora Metzgera koja govori da tekstualne varijante u rukopisnim tradicijama Novog zavjeta ne utječu na suštinska kršćanska uvjerenja”. Kad se agnostički ateist poput Ehrmana slaže s visoko cijenjenim kršćanskim akademikom poput Metzgera — koji je bio Ehrmanov profesor — da “tekstualne varijante ne utječu na suštinska kršćanska uvjerenja”, trebali biste obratiti pažnju.
Jedno od tih suštinskih kršćanskih uvjerenja jest djevičansko rođenje Isusa Krista. To je uz uskrsnuće temeljno uvjerenje kršćanske vjere. Zapravo, pretpostavljam da ljudi koji sumnjaju u djevičansko rođenje također sumnjaju u uskrsnuće. Ja vjerujem da je oboje istinito. Mi slavimo Kristovo rođenje ove božićne sezone u zajednici s više od 2 milijarde drugih kršćana diljem svijeta koji prihvaćaju djevičansko rođenje kao istinito. “Jer dijete nam se rodi, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, vječni Otac, knez mira.” (Izaija 9:6)
