Koliko bi bilo primjereno velikoj američkoj javnoj kompaniji zapošljavanje osobe koja u svojoj povijesti ima sljedeće javne izjave te mnoge druge poput njih? (Kako bismo skratili priču, navesti ću samo četiri.) “Svijet bi mogao postati sasvim u redu s nula crnih ljudi.” “Pomalo je bolesno koliko veselja dobivam od okrutnog ponašanja prema starim crnim ljudima.” “Glupi jeb**** crni ljudi koji zagađuju internet sa svojim mišljenjima poput pasa koju pišaju na vatrogasne hidrante.” “Jesu li crni ljudi genetski predisponirani da brže sagorijevaju na suncu, pa je stoga jedino logično da su sposobni živjeti ispod zemlje poput gmizavih odurnih goblina?”
Mislim da bi većina Amerikanaca smatrala takav otvoreni rasizam dostojnim prezira i osudila bi svaku kompaniju koja bi svjesno angažirala takvu osobu. Ljevičari svih boja skočili bi na noge, zahtijevajući otkaz takvog zaposlenika. Sveučilišni studenti i njhovi profesori nabili na kolac bilo koju kompaniju koja bi se usudila zaposlila takvu osobu. Možda sam u krivu što se tiče ovoga, pa bih doista volio poslodavca koji bi zaposlio takvu osobu da istupi.
Većina Amerikanaca vidjela bi takve izjave kao rasističke, no razmotrite ovo: Pretpostavimo da malo izmijenimo tekst svake izjave, mijenjajući riječ “crni” s “bijelim”. Na primjer, “Svijet bi mogao postati sasvim u redu s nula bijelih ljudi.” Biste li smatrali ovakvu izjavu jednako rasističkom? Nadam se da bi vaš odgovor bio potvrdnog oblika. Sve to su rasističke izjave!
Puno izvješće o ovim izjavama može se pronaći u odličnom eseju Williama Voegelija, “Rasizam, revidiran” u jesenskom izdanju časopisa Claremont Review of Books. Rasističke izjave o bijelim ljudima izrekla je Sarah Jeong, jedna od najnovijih članica uredništva New York Timesa. Jeong je pohađala Sveučilište Kalifornija na Berkeleyju i pravnu školu na Harvardu. Odlučila je postati novinarka specijalizirana za tehnologiju i internet. Posjeduje aktivni Twitter račun s više od 97.000 sljedbenika.
Jedna osoba opravdala je tweetove Jeong rekavši da oni “nisu bili rasistički” nego samo “šale o bijelim ljudima”. Ljevičare takve potpune besmislice uče njihovi profesori na sveučilištima. Najpodmuklija lekcija koja se podučava jest ona tko može, a tko ne može biti rasist. Jeong je rođena 1988. u Južnoj Koreji i postala je američkom državljankom 2017., tako da se računa kao manjina. Prema mišljenju akademskih intelektualnih elita, osoba koja je pripadnik manjine ne može biti rasist. Razlog je taj što manjine nemaju političku, ekonomsku i institucionalnu moć kako bi nepovoljno utjecale na život bijelaca,
Takvo rasuđivanje je više nego glupo. Evo testa. Je li sljedeća izjava rasistička? “Židovi su muljatori gladni novaca.” Morate li saznati rasu osobe koja je izjavila ovu tvrdnju prije nego odgovorite na ovo pitanje? Želite li sugerirati da ovo nije rasistička izjava ako je osoba koja ju je izrekla crna, ali jeste ako je ona bijela?
Voegeli kaže kako je nazivanje nekoga “rasistom” jedno od najtežih optužbi koje možete podnijeti protiv neke osobe, ali je istodobno i među najmaglovitijima. Prije mnogo godina, osoba je morala nositi kapuljaču i ogrtač kako bi bila proglašena certificiranim rasistom. Danas, to je mnogo lakše. Tucker Carlson s Fox Newsa postavio je pitanje je li raznolikost baš tako lijepa kakvom se prikazuje. Pitao je: “Na koji način je raznolikost naša snaga? Možete li zamisliti, na primjer, bilo koju instituciju, poput braka ili vojnih jedinica, u kojem je slučaj da što manje ljudi imaju zajedničkih stvari to su kohezivniji?” Medijski kritičar iz Washington Posta izjavio da je rasistički od Carlsona postavljati bilo kakvu sumnju što se tiče tvrdnje da je raznolikost dobra.
Voegelijev članak prepun je mnogih drugih primjera koji pokazuju kako mnogi Amerikanci gube svoj razum u pitanjima rase. Muhammed Ali bio je u pravu kad je rekao: “Mrziti ljude zbog njihove boje kože je pogrešno. I nema veze koja boja mrzi. To je jednostavno pogrešno.”
