Kršćani u Americi zloslutno govore o “ratu na Božić”. Čini se kako se ovaj rat uglavnom sastoji od borbe oko prikladnog postavljanja jaslica i vrste blagdanske čestitke koju ćete čuti od vašeg blagajnika u Targetu. To se ne može smatrati ratom. To se uzdiglo na razinu svađe, možda čak i spora, ali to ipak ne zahtijeva tako dramatičnu oznaku poput “rata”.
Ako želite znati kako izgleda pravi rat na Božić, kao i na samo kršćanstvo, samo se okrenite prema Kini. Kršćani u Hong Kongu nosili su prošli tjedan crninu u crkvi kako bi prosvjedovali progonu svoje braće i sestara od strane kineskih komunističkih vlasti. Predsjednik Xi Jinping organizirao je racije u crkvama diljem zemlje. Prošli tjedan, crkva u Guangzhou bila je zatvorena, a stotine knjiga konfiscirano. Tjedan prije, druga crkva bila je metom napada i na desetke vjernika je uhićeno. Potom su bili mučeni i izgladnjivani.
Prije nekoliko mjeseci, školska djeca u provinciji Zhejiang bila su dužna ispuniti obrasce u kojima su trebali navesti svoju vjersku pripadnost. Učitelji su ih poticali da se izjasne kao nereligiozni. Djeca su upozorena da bi se kršćani mogli suočiti s posljedicama.
Čak i oni koji su neizravno povezani s kršćanstvom mogu biti kažnjeni u modernoj Kini. Stanodavci koju iznajmljuju kršćanima mogu se suočiti sa zakonskim kaznama, uključujući visoke globe.
Naravno, kad je riječ o tretmanu kršćana, Kina je bliža međunarodnom pravilu negoli je iznimka. Kršćani trpe nasilje i ugnjetavanje širom svijeta, posebno u zemljama poput Sjeverne Koreje, Pakistana, Afganistana, Irana, Libije, Somalije, Sudana i mnogih drugih. A progon ne vrše uvijek vlade. U Indoneziji, raspoređuje se 90.000 vojnika za čuvanje crkvi tijekom božićnih misa. Što nam govori činjenica da je takva sila potrebna samo da bi kršćani mogli proslaviti Kristovo rođenje?
A što je s nama? Možda ćemo čuti “sretne blagdane” iako preferiramo “Sretan Božić”. Možda će naše škole održati “blagdanski koncert” jer se nekoliko ateističkih roditelja žalilo na božićni koncert prošle godine. Te stvari su iritantne. No ostaje činjenica da ćemo prisustvovati božićnim misama u prekrasno uređenim crkvama. Proslavit ćemo blagdan sa svojim obiteljima i nitko nas neće spriječiti u tome. Jesti ćemo i piti. Sve ćemo to raditi bez straha ili prepreka. Milijarde kršćana diljem svijeta može samo sanjati o takvom blagoslovu. Oni ga, u ovom životu, nikada neće vidjeti ostvarenog.
Trebamo to imati na umu dok slavimo. Ne kako bismo narušili raspoloženje ili umanjili veselje, već jednostavno da se sjetimo onih koji se prečesto zaboravljaju i da shvatimo i cijenimo našu dobru sreću. Evanđelje po Mateju govori nam o djeci koja su ubijena u Betlehemu nakon Kristova rođenja. To je dio priče o rođenju koji često zanemarujemo. Za mnoge kršćane, to je dio koji najviše odjekuje. Nemojmo ih napustiti danas, ili bilo koji drugi dan.
