Prošle večeri održana je svečana dodjela Zlatnih globusa. Normalno, to ne bi trebala biti značajna ili zanimljiva činjenica. Ne postoji ništa mučnije ili besmislenije od četverosatne ceremonije u kojoj slavne osobe čestitaju same sebi. No, ovogodišnji događaj sadržao je jedan značajan trenutak. Bio je to trenutak iskrenosti. Nenamjerne iskrenosti, ali svejedno iskrenosti.
Christian Bale osvojio je nagradu za najboljeg glumca za svoje karikaturno portretiranje bivšeg potpredsjednika Dicka Chaneyja. Nisam gledao film, no prema većini izvještaja bio je to drski agitprop. Redatelj nije pokušavao prikriti svoje osjećaje, pokazujući više prezira prema predmetu svog filma nego što je lik koji je napravio “Donwfall” (o Hitlerovim posljednjim danima) pokazao za svoj. Bale se zasigurno nije zabrinjavao o rastjerivanju dojma da je “Vice” ljevičarski hit piece, nazivajući tijekom svojih primjedbi Chaneyja “šup**m bez karizme” te sugerirajući da bi njegova sljedeća uloga možda trebala biti ona Mitcha McConnella.
Podrazumijeva se da nikada ne biste vidjeli obrnuti spektakl na hollywoodskoj pozornici. Da je kojim slučajem Jason Clarke, koji je glumio Teda Kennedyja u filmu “Chappaquidick”, osvojio nagradu i potom u govoru tijekom primanja nagrade nazvao Kennedyja “nemarnim pijancem” ili nečim sličnim, bio bi otvoreno osuđen od strane istih ljudi koji su pljeskali Baleovom lupetanju.
No, licemjerje je toliko transparentno da ne treba posebno ukazivati na njega. Ostavimo to po strani i usredotočimo se na rijedak i vjerojatno povijesni trenutak iskrenosti: Baleovo zahvaljivanje “Sotoni” za nadahnuće njegovoj glumačkoj izvedbi. Sad, očigledno je da je to mislio u ironičnom smislu, ali mislim da je slučajno otkrio dublju istinu. Koliko mi je poznato, Sotoni nitko prije nije poimence zahvalio na velikim hollywoodskim dodjelama nagrada. Obično se Bogu pripisuju zasluge za svu glupost i prljavštinu koju filmski studiji produciraju u danoj godini. Osvježavajuće je vidjeti kako za promjenu zasluge idu onome kome s pravom i pripadaju.
Postoji nešto duboko u vezi zahvaljivanja poznatog glumca vragu. Mnogi od tih ljudi dali su svoje duše u zamjenu za slavu i bogatstvo. Umjetnički plodovi koje oni nose svjedoče o njihovoj duhovnoj praznini. Bale je možda namignuo paklu u šali, ali mnogo istine izrečeno je u šali. A ovo je bila možda najiskrenija stvar koja je ikad izrečena na ceremoniji ovakve vrste.
