Kad je 22 osobe ubijeno od strane islamskog terorista u Manchesteru 2017. godine, premijerka Theresa May odgovorila je na napad, u parlamentu, rekavši nam (vrlo činjenično) da su ubojice slijedile “izopačenu verziju islama”. Nije pružila nikakve dokaze o tome, jer nije ni trebala. Utješna laž bila je dovoljna.
Gradonačelnik Manchestera bio je jednako pragmatičan kad je objavio da ubojice uopće nisu bili muslimani. Andy Burnam iz Laburističke stranke rekao je na LBC-u: “Najgora stvar koja se može dogoditi je da ljudi počnu koristiti ovaj događaj kako bi okrivili cijelu zajednicu, muslimansku zajednicu.” Najgora stvar? Okrivljavanje islama je najgora stvar koja se može dogoditi? Da, to je ono što on misli. Kritiziranje islama se namjerno iskrivljava u napad na muslimane, stoga to se nikad ne smije dogoditi, bez obzira koliko opravdano to bilo.
Dva druga velika napada također su se dogodila 2017. godine, oba u Londonu i oba, prema našim liderima, nemaju ništa s islamskim učenjem. To je unatoč činjenici da islamski spisi doslovno promiču terorizam: Muhamed je sasvim jasan: “Pobijedio sam terorom”. (Sahih Buhari tom 004, Knjiga 052, Hadis 220).
Međutim, ako se usuđujete sugerirati da bi Muhamedove riječi mogle inspirirati akcije pobožnog muslimana, otkrit ćete da ste islamofobični fašist ispunjen mržnjom.
Na Westminsterskom mostu, Khalid Masood ubio je 5, a na Londonskom mostu 8 njih umrlo je od ruku muslimana koji su koristili kombi i nekoliko noževa. Svjedoci scene potonjeg napada čuli su uzvike “ovo je za Alaha”, ali svejedno, nije održana nikakva ozbiljna rasprava o islamskim spisima.
Razlog zbog kojeg neće biti nikakve javne rasprave o islamskim učenjima je jednostavan: takva rasprava otkrila bi istinu o islamskim učenjima, a to se ne smije dozvoliti. U razdoblju nakon tih napada, prioritet države, medija i policije bila je zaštita islama od kriticizma — poput islamske države pod vladavinom šerijata. Uobičajena metoda je označavanje terorista nejasnom “mentalnom bolešću” koju očigledno potpuno osposobljeni psihijatri različitih policijskih snaga mogu gotovo isprva dijagnosticirati. To je nevjerojatno.
Skretanje pozornosti “mentalnom bolesti” korišteno je posljednjih godina nakon nekoliko muslimanskih napada na nevine ljude diljem Europe, a takav slučaj se ponovio na Silvestrovo i to ponovno u Manchesteru.
25-godišnji osumnjičenik uhićen je na temelju Zakona o mentalnom zdravlju nakon što je tijekom novogodišnje proslave velikim nožem napao ljude na stanici Victoria u Manchesteru. Srećom, ovom prilikom nitko nije ubijem, ali neki su ozbiljno ozlijeđeni. Unatoč činjenici da policija ovaj događaj tretira kao teroristički čin, počinitelj je zaprimljen na psihijatrijsko promatranje — zašto? Jer nas moraju uvjeriti da ovaj čovjek nije bio motiviran islamom. Država sada čini sve što je u njezinoj moći kako bi zaštitila ugled te religije.
Ovo je poznato. Isti pristup se uzima prilikom svake rasprave o zloglasnim silovateljskim bandama koje lutaju zemljom; većinom muslimanske, ali ih političari i mediji označuju kao “azijske” (što je zapravo istinsko rasno klevetanje) u očajničkom pokušaju sprječavanja analize islamskog stava prema ženama i silovanju.
Za svaku okrutnost ili zvjerstvo povezano s islamom, bilo da se radi o silovateljskim, ‘grooming’ bandama, dječjim brakovima, ženskom obrezivanju ili džihadskom nasilju, prioritet establišmenta je uvijek zaštita religije. Moramo se zapitati zašto. Postoji više od jednog razloga, ali se onaj primarni i najznačajniji može sažeti u jednoj riječi: globalizam. Granice se spuštaju, a mase s Bliskog istoka i Afrike treba premjestiti u Europu — što znači da mase muslimana treba premjestiti u Europu.
To znači da se islam treba premjestiti u Europu. Zapadni politički lideri iz prošlosti bili su iskreni o osvajačkoj prirodi islamskih spisa, no povijest je ponovno ispisana, stvarnost prikrivena i odjednom je islam postao religija mira. Morala je biti prikrivena jer Europljani ne bi prihvatili spise i društva koja su stvorili, stoga se Europljanima lagalo i govorilo da su jedini problem islama malobrojni ekstremisti, koji se ne razlikuju od bilo koje druge vjere.
Pridržavanje šerijata bit će temeljni dio globalizma. On će biti smješten u sva područja života kako bi transformacija Europa prošla malo glađe.
Moramo održati poštenu javnu raspravu o islamu. Ljudi zaslužuju znati što zapravo piše u spisima ove religije. Tada mogu uspostaviti vezu između religije i ponašanja te odlučiti što učiniti s budućnosti islama u našoj zemlji. To zahtijeva odgovorno vodstvo, a For Britain će to osigurati.
Mi ćemo reći istinu, ni više ni manje, i potom dopustiti javnosti Velike Britanije da odluči što učiniti. Uvjerena sam da će učiniti pravu stvar, a to je tretirati islam poput bilo koje druge religije ili sustava vjerovanja te ga podvrgnuti zakonu.
Anne Marie Waters je vođa britanske političke stranke For Britain.
