Dugoročno gledano, povijest će potvrditi stajalište Donalda Trumpa u vezi graničnog zida i obrane suvereniteta i sigurnost Sjedinjenih Država.
Zašto? Zbog toga što masovna migracija s globalnog juga, a ne klimatske promjene, predstavlja pravu egzistencijalnu krizu Zapada.
Američki narod to zna, a to osjećaju čak i elite.
Mislite da nije tako? Pa, samo provjerite vodeće liberalne novine od četvrtka.
Washington Post i New York Times svaki su imali po dvije priče na naslovnim stranicama o predsjednikovoj borbi s Nancy Pelosi i Chuckom Schumerom u vezi financiranja graničnog zida.
U prvom djelu novina, Post je sadržavao više priča, uključujući one koje su opisivale zidove u povijesti, od kineskog Velikog zida do Berlinskog zida, izraelskog zida na Zapadnoj obali te onoga koji dijeli Mađarsku od Srbije.
U Timesu je bila priča o novoj anti-imigracijskoj stranci, Vox, koja je u porastu u španjolskoj Andaluziji te priča o afričkim migrantima koje je prihvatila Malta nakon što im je odbijen ulazak u Europu.
Još jedna priča u Timesu govorila je o tome kako je novi brazilski predsjednik, Jair Bolsonaro, povukao svoju zemlju iz UN-ovog dogovora o migraciji, izjavljujući: “Brazil ima suvereno pravo odlučivanja hoće li ili neće prihvatiti imigrante.”
Polovina kolumni na uredničkim stranicama novina bavilo se Trumpom, imigracijom i zidom. I ništa od većeg značaja nije posvećeno novom vrućem pitanju demokrata, Zelenom New Dealu.
Razmotrite ovo. Godine 1992., predsjednička kampanja ovog pisca morala se boriti kako bi u republikansku platformu uvrstila poziv za “strukture” na granici.
Danas je cijeli Zapadni svijet zabrinut o svojim granicama dok pitanja o imigraciji i identitetu potresaju gotovo svaku zemlju.
Gledajući unaprijed, da li itko misli da će Amerikanci 2030. godine biti više zabrinuti za granicu između Sjeverne i Južne Koreje ili Turske i Sirije ili Kuvajta i Iraka ili Rusije i Ukrajine nego za 2.000 milja (~ 3.200 km) dugu granicu između SAD-a i Meksika?
Da li itko misli da se stav Pelosi o nemoralnom zidu neće smatrati apsurdnim?
Južna granica Amerike će naposljetku biti militarizirana i branjena ili će Sjedinjene Države, ovakve kakve poznajemo, prestati postojati. A Amerikanci neće otići tiho u tu blagu noć.
Što god mislili o sučeljavanju s “Chuckom i Nancy” u utorak, Trumpovo portretiranje neodržive granične krize je točno: “U posljednje dvije godine, časnici ICE-a (carinske i granična patrola) izvršili su 266.000 uhićenja stranaca s kaznenom evidencijom, uključujući one koji su optuženi ili osuđeni za 100.000 napada, 30.000 seksualnih zločina i 4.000 nasilnih ubojstava.”
Uobičajeni odgovor demokrata, da domaći Amerikanci imaju višu stopu kriminala, neće biti dovoljan jer će se novi zločini, poput onih koje je Trump opisao, izvještavati i ponavljati prije studenog 2020. godine.
Što bi Trump trebao sada učiniti? Djelovati. On ne može izgubiti ovu bitku protiv Pelosi bez da demoralizira svoje ljude i ugrozi svoje predsjedništvo.
Još od FDR-a, imali smo predsjedničku vladu. A kad su američki predsjednici bili odlučni u svojim akcijama, povijest je nagradila njihove postupke.
Lincoln je suspendirao habeas corpus. Nakon preuzimanja dužnosti, FDR je bankama proglasio blagdane. Kad je Britanija visjela na konopcima tijekom Drugog svjetskog rata, zamijenio je 50 razarača za britanske baze. Naredio je američkim brodovima da progone njemačke podmornice i lagao o tome. Truman je otpustio generala MacArthura.
Reagan je otpustio zračne kontrolore tijekom štrajka i naredio vojsci okupaciju Grenade kako bi zaustavio marksističku rulju, koja je preuzela državu u puču, od uzimanja 500 američkih studenata medicine kao taoce.
Kritičari su bjesnili: Reagan nije imao pravo upasti. Ali Amerikanci su nagradili Reagana pobjedom na predsjedničkim izborima u 49 država.
Trump bi trebao proglasiti izvanredno stanje, prebaciti sredstva iz Pentagona, sagraditi svoj zid, otvoriti vladu i optužiti demokrate da pronalaze opravdanja za neosiguravanje naše granice jer imaju demografskih i ideoloških interesa za promjenu lica naše nacije.
Jer, što veći udio stanovništva Sjedinjenih Država zahtijeva socijalnu pomoć, veća je potreba za više socijalnih radnika što znači i više birača koji će glasati za daljnji rast liberalne socijalne države.
Što više multirasna, multietnička, multikulturalna, multijezična Amerika postaje — manje sliči Americi Ronalda Reagana — više će postajati zavisna od demokrata.
Demokratska stranka je neprijateljski raspoložena prema bijelim ljudima, jer što manji udio američkog stanovništva predstavljaju bijeli ljudi to će prije demokrati naslijediti nacionalnu imovinu.
Jedini način za veću “raznolikost”, zlatno tele Demokratske stranke, jest povećanje žena, Afroamerikanaca, Azijata i Hispanaca, a time i smanjenje broja bijelih muškaraca.
Odlučujuća pitanja na temelju koji je Trump izabran nisu bile stare republikanske litanije o rezanju poreza, konzervativnim sucima i povećanoj potrošnji za obranu.
Ona su bila osiguravanje granice, izvlačenje Amerike iz glupih ratova, eliminacija trgovinskih deficita s nacijama NAFTA-e, EU i Kine, tjeranje saveznika da plaćaju svoj fer udio u zajedničkoj obrani, oživljavanje naše proizvodne baze te slaganje s Rusijom.
“Amerika prva!” je još uvijek dobitna kombinacija.
