Prošlog je tjedna Akademija filmskih umjetnost objavila da će po prvi puta u posljednjih nekoliko desetljeća Oscari napustiti svoj tradicionalni format voditelja ceremonije. Odluka je donesena nakon što je komičar Kevin Hart potvrdio svoju odluku o povlačenju kandidature tijekom gostovanja u dnevnoj emisiji Ellen DeGeneres. Što nas dovodi do teme ove kolumne. Ellen DeGeneres.
Povijesno gledano, godišnja dodjela nagrade Oscar prošla je razdoblja procvata i padova, što je ovisilo, između ostalih stvari, o eminentnosti filmova u danoj godini. No, u posljednjih pola desetljeća, rejtinzi Oscara dramatično su pali. Prošle godine, po prvi put u povijesti, ukupna gledanost pala je ispod 30 milijuna.
Nepromišljeno je pripisati svaki pad gledanosti godišnje ceremonije jedinstvenom uzroku; postoji ih nekoliko. Međutim, ako će se Oscari ikad oporaviti, važno je obratiti pažnju na jednu specifičnu manu. Na svakoj dodjeli nagrada Akademije filmskih umjetnosti u proteklih nekoliko godina, u sobi je bio ogromni slon. Njegov donja polovica je uvijek crvene boje, gornja polovica plave, a nose tri bijele zvijezde. To je Republikanski slon.
Bez obzira na voditelja ili temu nominiranih filmova, svaka ceremonija dodjele Oscara u nedavnoj prošlosti imala je jednu zajedničku temu: maltretiranje i držanje prodika republikancima s naizgled visoke moralne pozicije — i ne morate se previše truditi kako biste pronašli primjere.
Samo nekoliko minuta nakon što je započeo svoj uvodni monolog na prošlogodišnjim Oscarima, voditelj Jimmy Kimmel nazvao je predsjednika Trumpa rasistom, tvrdeći da su prve tri četvrtine filma “Get Out” — trilera o psihopatskim bijelcima koji hipnotiziraju i porobljavaju crne ljude — Trumpov omiljeni film.
Na ovogodišnjim Zlatnim globusima — prethodnici Oscara — Christian Bale je prilikom primanja nagrade za najboljeg glumca, koju je zaslužio za portretiranje bivšeg potpredsjednika Dicka Chaneyja u filmu “Vice”, zahvalio Sotoni (to nije ime njegovog oca; stvarnom, biblijskom Sotoni) za “inspiraciju”.
Svečanosti dodjela filmskih nagrada ne bi trebale biti podložne neukusnim političkim razmišljanjima Jimmyja Kimmela ili Meryl Streep. Ako ljudi žele slušati ljevičarska politička buncanja, u svako vrijeme mogu promijeniti kanal na CNN. Isto tako, tu je i “The Daily Show” (voditelj Trevor Noah); “The Late Show” (voditelj Stephen Colbert); ili “Jimmy Kimmel Live!”, da spomenemo samo neke.
Što nas vraća na Ellen DeGeneres. Emisija DeGeneres je rado gledana diljem Amerike i od liberala i od konzervativaca. Anketa iz 2013. otkrila je da je Ellen DeGeneres u istom rangu s Billom O’Reillyjem kao najpopularnija televizijska osobnost među republikancima. To je razlog zašto bi Ellen DeGeneres trebala voditi Oscare ove godine. Rejtinzi govore sami za sebe: Od početka milenija, rejtinzi su bili na rekordnoj razini u tri navrata, od kojih je dva puta voditeljica luksuzne svečanosti bila DeGeneres.
Uspjeh DeGeneres kao voditeljice uglavnom proizlazi iz njezine urođene sposobnosti da razvedri atmosferu u bilo kojem okruženju ili situaciji. Unatoč njezinoj nevjerojatno plodnoj karijeri — u kojoj je zaradila ogromnih 77 milijuna dolara — nikada nije susrela publiku s kojom se nije mogla povezati. Ona je jedna od rijetkih hollywoodskih uspjeha koji se, unatoč tome što je primila gomile priznanja, ne smatra najsvetijim-od-svih moralnih sudija.
Iako je DeGeneres dosad prigovarala Trumpu, proglašavajući da je on “protiv svega za što se ona zalaže”, uvijek je držala svoje osobne političke stavove van svoje emisije, pa čak i šire, odlučivši se umjesto toga osvojiti publiku svojom genijalnom i duhovitom osobnošću. Izbjegavajući šale na račun drugih, jednom je čuveno izjavila: “Većina komedije temelji se na smijanju na tuđi račun, a ja smatram da je to samo oblik zlostavljanja.”
Dodjela Oscara s najboljim rejtingom u nekoliko desetljeća (2014.), nije razočarala. DeGeneres je donijela svoju ljubaznu, karizmatičnu osobnost, sipajući viceve prema publici. Dok su se drugi voditelji posvetili brigadi ogorčenja zbog Oscarove oskudne raznolikosti sitničavim, propovjedničkim predavanjima, DeGeneres je umjesto toga učinila ono što najbolje radi. Našalila se o tome: “Večeras bi se moglo bilo što dogoditi! Toliko mogućnosti! Mogućnost broj jedan: 12 godina ropstva osvaja Najbolji film. Mogućnost broj dva: svi ste vi rasisti. A sad, molim vas da pozdravite našu prvi bijelu prezentericu, Anne Hathaway.”
Nema nikakvih dokaza da DeGeneres drži bilo kakvo neprijateljstvo prema republikancima ili političkim konzervativcima. Naprotiv, DeGeneres zapošljava (otvoreno!) konzervativnog, republikanskog (opet, otvoreno!) pisca za svoju emisiju: Adama Yensera. Prošlog prosinca, Yenser je napisao komični skeč kojeg je režirao Paul Bois iz Daily Wirea u kojem je ismijavao društvenu svetu kravu: rubove #MeToo pokreta.
Početkom ovog siječnja, Jon Levine je napisao članak za New York Post u kojem je sugerirao da Oscari trebaju više od samog napuštanja politike. Oni trebaju u cijelosti novi pristup. Tvrdio je da bi pasionirani konzervativac — James Woods — bio lijek za gotovo jedno desetljeće opadajućeg trenda gledanosti. “On [James Woods] možda nije voditelj kojeg želite, ali za dodjelu nagrada koja se nalazi u problemima, on je ono što Amerika treba.”
Koliko god to zvučilo primamljivo – okretanje Oscara naglavačke, predaja ceremonijalnog žezla republikanskom pristalici Trumpa — vjerojatnost da se to zapravo dogodi ista je kao da Hillary Clinton predvodi sljedeću Republikansku nacionalnu konvenciju. Problem nije u tome što godišnju nagradu muči pogrešni okus politike. Problem je u tome što se razdorna, partizanska politika prelila u kulturnu proslavu filma.
Oscari ne moraju postati konzervativna konvencija. Ništa više nije poželjnije imati desničarske glumce poput Vincea Vaughna ili Clinta Eastwooda na pozornici i njihovo razmetanje političkim stavovima nego Jimmyja Kimmela i njegov uvodni monolog koji ismijava predsjednika kao rasista.
Oscari su temeljna proslava kulture u Americi. Oni bi trebali priznati i nagraditi kreativnost, talent i umjetnost — što sve nadilazi sitničave političke razlike. A u vremenu u kojem su političke razlike postale snažno polarizirane, Oscari bi trebali biti ujedinjujući događaj. Dobroćudni, racionalan i duhoviti humor već je u dva prethodna navrata oživio i razvedrio dodjelu Oscara; trebalo bi to ponoviti.
