Ne postoje područja u kojima liberali, progresivci, ljevičari, socijalisti ili kako god se već nazivaju ovaj tjedan, rade na poboljšanju života američkih građana ili na unapređenju cilja individualnih sloboda. Čini se kako je čitavo njihovo postojanje usredotočeno na upravo suprotno. To je razlog zašto moraju biti uništeni.
Rush Limbaugh, ako se dobro sjećam, govorio je o tome da želi zadržati nekoliko liberala u blizini kako bi buduće generacije mogle vidjeti da su jednom doista postojali. To je bilo 90-ih, kad su još uvijek imali doticaja sa stvarnošću. Danas to djeluje zastarjelo.
Sada se čini kao da ti liberali nikada nisu postojali. Grad Nancy Pelosi (San Francisco – op. a.) prenatrpan je ljudskim izmetom i iskorištenim hipodermičnim iglama dok ilegalni stranci preplavljuju njezinu državu. Ona ne primjećuje katastrofu ili čak problem, ona vidi ono što bi željela donijeti posvuda.
U tu svrhu, demokrati se nalaze u pohodu uništavanja ideja koje čine Ameriku; sve što čini Sjedinjene Države vrijednima obrane.
To nije samo takozvani “Green New Deal”, marksistički san zapakiran kao odgovor na zamišljene probleme i gurnut od zubate, buljooke friške kongresnice iz New Yorka, to je svaki koncept koji zagovaraju.
Koncept koji zagovara eliminaciju kravljih prdeža i zrakoplova bio bi tretiran kao šala, što i jest, prije samo pet godina, a sad je evanđelje milijunima štovatelja. Monetarna korist za ljude “koji ne žele raditi” otjerala bi političara iz grada, isto kao i otvoreno laganje o tome. Sada naglašeno servilni mediji i predsjednički kandidati tretiraju autoricu kao darovatelja svjetlosti, a ne kao nesposobnog narcista — koja je sretna što je disanje refleks jer bi inače zaboravila tu radnju — kakva uistinu jest.
Demokrati propovijedaju toleranciju dok slave mržnju prema Izraelu. Oni si dodjeljuju plašteve “prvaka žena” dok je jedan od njih vjerodostojno optužen za silovanje. Oni aktivno bodre legalizaciju čedomorstva, a potom to poriču. Oni osuđuju rasizam dok odbijaju pozive na ostavku dvojice državnih dužnosnika s poviješću bojenja lica u crno.
Vjeruje li itko da je Ralph Northam bio prvak u natjecateljskom plesu zbog malo kreme za cipele na svojim obrazima? Vjeruje li itko da je Mark Herring bio veliki rap fan 1980., a nije živio u New York Cityju? Samo ljudi koji vjeruju da je Elizabeth Warren — žena koja je toliko bijela da je njezina kamuflaža u snježnoj oluji golotinja — izgubila članove obitelji na Stazi suza. Što znači nitko.
Sve što su demokrati je laž, sve što zagovaraju je krinka za te laži. A sve što pokušavaju progurati je antiteza onoga što je ovu zemlju učinilo svjetionikom slobode na ovom svijetu.
Ne znam zašto mrze slobodu, ne znam zašto žele ovu zemlju napraviti poput onih iz kojih svi ti ljudi bježe ovamo, samo znam da oni to čine. I znam da moraju biti zaustavljeni.
Ali njihovo zaustavljanje nije opcija; oni se ne mogu zaustaviti. Oni su poput Terminatora — oni neće prestati. Oni mogu samo biti savladani, uništeni. I uništeni moraju biti.
Budući da je malo vjerojatno da će postojati hidraulična preša industrijske veličine koja bi ih smrvila, za njihovo uništenje bit će potrebno malo više truda. Oni moraju biti izloženi.
Više ne možemo računati da će ludosti njihovih riječi i postupaka odvratiti ljude od njih. “Green New Deal” rezolucija čita se poput autoritarnog vrtićkog pisma Djedu Mrazu, a opet su je pozdravili odrasli ljudi koji bi trebali znati bolje. Suviše smo udaljeni od strahota komunizma u Hladnom ratu kako bi te lekcije rezonirale s biračima, preduboko smo u obrazovnom sustavu koja indoktrinira generaciju u vjerovanje da kolektivizam funkcionira i da je vlada jedini entitet koji je sposoban pružiti ljudima priliku. Previše ljudi vjerovalo je svojim izabranim vođama kad su im rekli da je sustav namješten protiv njih i da nema smisla pokušavati.
Mladi ljudi očekuju da ih vlada štiti, odgaja i pruži sredstva za život. Uvjetovani su da preziru uspjeh; zavist i traženje povlastica zamijenili su Američki duh. Liberalizam se iz suprotne filozofije pretvorio u zlo.
Nije dovoljno pobijediti na izborima ili dva, ona mora biti temeljito desetkovana. Ako neće biti uništena, ona će pobijediti. A ako pobijedi, gotovo je.
Kad se govori o tome kako platiti vladu koja bi trebala preuzeti ulogu pružanja toliko stvari u ime spašavanja planeta, “Green New Deal” jednostavno izjavljuje: “Na kraju krajeva, to je ulaganje u našu ekonomiju koja bi trebala povećavati naše nacionalno bogatstvo, dakle pitanje nije kako ćemo to platiti, već što ćemo učiniti s našim novo pronađenim prosperitetom.”
Nema laži koja je prevelika i premalo ljudi koji su uvjetovani i voljni povjerovati u nju. Ne možete imati “kompromis” s tim, morate je uništiti prije nego što ona uništi vas.
Derek Hunter je pisac, radijski voditelj i politički strateg iz Washington D.C.-a. Bio je jedan od utemeljitelja Daily Callera, u kojem je suradnik.
