Stanovnici Kalifornije se hvale da je njihova država peta najveća svjetska ekonomija. Oni govore sa strahopoštovanjem o tvrtkama Silicijske doline poput Applea, Facebooka i Googlea, baš kao što su stari Grci govorili o svojim bogovima na Olimpu.
Hollywood i sveučilišta kao što su Caltech, Stanford i Berkeley, navode se kao trajni dokaz intelektualne, estetske i tehnološke dominacije kulture Zapadne obale.
Stanovnici Kalifornije također vide svoju progresivnu, jednostranačku državu kao neo-socijalistički model za naciju koja se okreće ulijevo.
Ali koliko dugo će zadržati takvo samopouzdanje?
Kalifornijskih 40 milijuna stanovnika ovisi o manje od jedan posto državnih poreznih obveznika koji plaćaju gotovo polovicu državnog poreza na dohodak, koji za one s najvišom zaradom u Kaliforniji iznosi 13,3 posto, što je najviša stopa u naciji.
Drugim riječima, Kalifornije si ne može priuštiti gubljenje čak nekoliko tisuća svojih najbogatijih poreznih obveznika. No, novi savezni porezni zakon sada ograničava odbitke za državne i lokalne poreze na 10.000 dolara — što je radikalna promjena koja obećava da će mnoge porezne obveznike s najviših prihodima koštati desetke tisuća dolara.
Ako čak i nekoliko tisuća stanovnika države koji se nalaze u jedan posto pobjegne u obližnje države bez poreza, kao što su Nevada ili Teksas, Kalifornija bi se mogla suočiti s razornim manjkom u godišnjim prihodima.
Tijekom kalifornijske suše 2011.-16., političari i stručnjaci tvrdili su da je globalno zatopljenje trajno promijenilo klimu i da će snijeg i kiša postati sve rjeđom pojavom u Kaliforniji. Kao rezultat toga, dugo planirani rezervoari na niskim razinama, dizajnirani za skladištenje vode tijekom iznimno vlažnih godina, smatrani su gotovo beskorisnima i stoga nikada nisu izgrađeni.
Potom, 2016. i 2017., Kalifornija je primila rekordne količine snijega i kišnih padalina — i taj neočekivani dobitak milijuna kubičnih metara vode uglavnom je pušten u more. Od tog vremena se ništa nije naučilo.
Kalifornija je ponovno izložena kiši i hladnoći koja bi se mogla približiti sezonskim rekordima. Država je bila natopljena s nekih 18 trilijuna galona kiše. Bez ikakvih pokušaja proširenja kapaciteta za skladištenje vode, milijuni kubičnih metara ponovno otječu u more (i možda će jako nedostajati iduće godine).
Nesposobnost izgradnje rezervoara posebno je tragična ako uzmemo u obzir državni projekt brze željeznice koji je progutao više od 5 milijardi dolara u sredstvima prije nego je položen ijedan metar željezničke pruge. Ukupni troškovi skočili su s prvobitno obećanih 40 milijardi dolara na predviđenih 77 milijardi dolara. Na njegovu čast, novoizabrani guverner Gavin Newsom, bojeći se proračunske katastrofe, otkazao je projekt u cijeloj državi, dopuštajući dovršenje izgradnje nekoliko kilometara od četvrtine izgrađene “pruge koje ne vodi nikuda” u Središnjoj dolini.
Godinama, željeznica velike brzine crpila je sredstva za transport iz državnog proračuna koja su se mogla primijeniti na grozomornu autocestu 99 u Središnjoj dolini ili osigurati da obližnja okoštana Amtrakova linija postane moderna linija s dva kolosijeka.
Kalifornijski političari međusobno se natječu kako bi dokazali svoju privrženost otvorenim granicama i dodvorili se procijenjenih 27 posto stanovnika Kalifornije koji nisu rođeni u Sjedinjenim Državama.
No, zdravstveni, obrazovni i pravni troškovi povezani s masovnom ilegalnom imigracijom istiskuju proračun. Oko trećine kalifornijskog budžeta ide u državni Medicare program, Medi-Cal. Polovinu porođaja u državi financira Medi-Cal, a gotovo trećini tih rođenih, majka je nedokumentirana imigrantica.
Kalifornija se suočava a savršenom olujom beskućništva. Njezin labirint prostornog uređenja i građevinskih propisa obeshrabruje jeftino stanovanje. Njezina velikodušna socijalna pomoć, neprovođenje zakona o skitnji i javnog zdravlja te umjerena klima privlače beskućnike. Gotovo jedna trećina primatelja socijalne pomoći u naciji živi u državi, a gotovo svaki peti živi ispod granice siromaštva.
Rezultat toga je da na desetine tisuća ljudi živi na ulicama i nogostupima velikih gradova države, u kojima su se ponovno pojavile iskonske bolesti poput tifusa.
Kalifornijska progresivna vlada ne zna kako se nositi s tim pitanjima, budući da se rješenja poput jeftinog stanovanja i stroga provedba zdravstvenih propisa smatraju ili preskupima ili politički nekorektnima.
Ukratko, Kalifornija nema prostora za pogreške.
Sve veće povlastice, glomazni troškovi mirovina, novac koji se rasipa na željeznicu velike brzine, neadekvatno skladištenje i isporuka vode te opuštena imigracijska politika nekada je bilo podnošljivo jer su oko 150.000 kalifornijskih građana plaćali ogromne državne poreze na dohodak, ali koje su mogli odbiti na saveznoj razini.
Više ne. Stanovnici Kalifornije možda su svojedobno ismijavali jedan posto najbogatijih u državi kao sebične bogate ljude. Sada se mole da ti teško opterećeni porezni obveznici ostanu na mjestu i da su spremni platiti daleko više od onoga što su svojedobno plaćali.
To je jedini način na koji Kalifornija može nastaviti trošiti novac na projekte koji nisu doveli do sigurnih cesta, obilne vode, dobrih škola i sigurnih ulica.
Kalifornijski obračun je na horizontu i možda neće biti lijep.
Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.
