Prošlog petka, u novozelandskom gradu Christchurchu, jednom od civiliziranijih mjesta na svijetu, 28-godišnji Brenton Tarrant, Australac, uključio je svoju kameru na mobitelu i započeo prijenos svog masakra onoliko nevinih muslimanskih vjernika koliko je mogao ubiti.
Koristeći poluautomatsku pušku, ubio je više od 40 muškaraca, žena i djece u jednoj džamiji, odvezao se tri milje do druge i tamo ubio još sedam njih. Deseci su još uvijek ranjeni, pate i umiru.
Zločin i čin čistog zla počinjen od strane čovjeka s mrtvom dušom.
Ipak, predvidljivo, unutar 48 sati, predsjednik Sjedinjenih Država javno je optužen kao moralni suučesnik.
Donald Trump, rečeno je, koristio je riječ “invazija” kako bi opisao 76.000 migranata koji su uhvaćeni u nezakonitom prelasku američke granice u veljači. U isto vrijeme, ubojica je koristio tu istu riječ kako bi opisao muslimansku migraciju na Zapad.
Ubojica je također spomenuo Trumpa u svom manifestu na 74 stranice.
Kakav daljnji dokaz trebamo?
Trump također nije uspio izraziti zgražanje Amerike i sućut svoje nacije muslimanima diljem svijeta, a nije osudio ni ideologiju “bijelog nacionalizma” koja je motivirala ubojicu.
Odatle, nije bilo potrebno dugo čekati na objavu kako smo mi Amerikanci predugo ignorirali ovu rastuću prijetnju. Charlottesville, u kojem je žensku prosvjednicu pregazio neonacist, uvijek se iznova spominjao.
No, da li se vizija Amerike kao zemlje u kojoj bijesni bijeli rasizam i koju prožima pošast oslobođenog bijelog nacionalizma, poklapa sa stvarnošću?
Američke elite upoznate su s Acela Expressom, vlakom koji vozi od Union Stationa u D.C.-u do Penn Stationa u New Yorku.
U kojem od pet istočnih obalnih gradova u kojima se Acela zaustavlja kako bi ukrcala i iskrcala putnike — Washington, Baltimore, Philadelphia, Newark, New York — su bijeli nacionalisti odgovorni za značajan udio u napadima, pljačkama, silovanjima i pucnjavama?
Chicago možda predvodi naciju u ukupnom broju smrtnih slučaja uzrokovanih vatrenim oružjem. No, stopa ubojstva u 2018. bila je najveća u St. Louisu, Baltimoreu, Detroitu, New Orleansu i Kansas Cityju. U koliko od ovih gradova su Klanovci i neonacisti redovito privođeni zbog nasilnih zločina?
Što se tiče masovnih ubojstava u našem novom stoljeću, rasistička desnica izvršila je svoj udio. Ubojstvo crnih žena i muškaraca u crkvi u Charlestonu koje je izvršio Dylan Roof se kvalificira kao takvo, kao i masakr Židova u Tree of Life sinagogi u Pittsburghu.
A opet, muslimanski bojnik, Nidal Hasan, smrtno je ranio 13 vojnika u Fort Hoodu. U masakru u San Bernandinu 2015. godine, Syed Farook i Tashfeen Malik izvršili su napad koji je ostavio 14 mrtvih i 22 ranjena.
Prema Forbesu, od 18.814 smrtnih slučajeva uzrokovanih terorističkim napadima diljem svijeta 2017. godine, više o polovice uzrokovano je djelovanjem četiriju skupina: Islamske države, talibana, Al-Shababa i Boko Harama.
Svi su sunitski muslimani; nitko alternativna desnica.
Nesporno, zločini koji premašuju krv prolivenu na Dan sv. Valentina od bande Al Caponea, gdje je sedmorica muškaraca stala uz zid i bila pogubljena, postali su sve više uobičajeni.
Ali zločini koje je ljevica iskoristila kao najreprezentativnije su oni koji su u skladu s njihovom vizijom, narativom, već postojećim scenarijem. Tu unaprijed zamišljenu ideju da je Amerika leglo bijelog nacionalizma gdje najgore zločine počinjavaju bijeli rasisti. A to je mit.
Sad, ne postoje izgovori ili obrane za ono što se dogodilo u Christchurchu. Ali postoji objašnjenje.
Svi narodi u određenoj mjeri preziru i odupiru se premještanju autsajdera u njihov prostor. Neki migranti se u Zapadna društva teže asimiliraju od drugih. Europske nacije koje stoljećima ne poznaju masovne migracije osobito su podložne virulentnim, negativnim reakcijama.
Uostalom, Amerikanci su oštro reagirali na irsku migraciju 1845.-49. i, ponovno, na Veliku migraciju iz srednje i istočne Europe od 1890. do 1920. Međuetničko nasilje nije bilo neuobičajeno.
Naši lideri 1920-ih godina razumjeli su to i poduzeli su korake kako bi zaustavili migracije tako dugo dok se oni koji su došli nisu asimilirali i, jednom riječju, Amerikanizirali. To je upalilo. Do 1960., bili smo ujedinjeni narod.
Onda je, bez pristanka ljudi, počeo veliki eksperiment.
Vrata Amerike otvorila su se ljudima svih religija, rasa, kulture i vjeroispovijesti, kako bi stvorili drugačiju naciju koja bi odražavala čovječanstvo u njegovoj raznolikosti, do iskoristim frazu Bena Wattenberga, univerzalnu naciju.
Problem: Univerzalna nacija je kontradikcija u terminima. Nacija svih rasa, religija i plemena nikada prije nije postojala.
Liberalne demokracije koje su prihvatile tu ideologiju, ovu ideju, u ratu su s ljudskom prirodom i gube ovaj rat od tribalizma i autoritarnosti.
Što se tiče Christchurcha, nažalost, takvi užasi postale su nove normale. Ali Brenton Tarrant nije sam odgovoran za ono što je učinio. I nije Trump, već globalisti Novog svjetskog poretka ti koji su oplodili tlo koje ga je iznjedrilo.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
