Velika politička borba sadašnjice nije ona između ljevice i desnice. To je ona između ljevice i slobode.
Konzervatizam je uvijek, do određene mjere, definiran svojom opozicijom. Kao što je William Voegli napisao u najnovijem izdanju Claremont Review of Books: “Proglasiti sebe konzervativnim … znači upotrijebiti glagol bez pružanja njegovog izravnog cilj. Zašto, točno, konzervatizam postoji i što želi sačuvati?” Izvan svake specifične ideologije, konzervatizam pokreće osjećaj da je civilizacija i vrijedna i krhka i da se promjene trebaju implementirati polako i razborito s odgovarajućim poštovanjem tradicija koje su nas dovele do mjesta na kojem se nalazimo. Ne mičite ogradu prije nego u potpunosti shvatite zašto je uopće tamo postavljena.
Budući da su konzervativci oprezni u pogledu promjena, oni mogu propustiti trenutak kad je promjena potrebna. Situacije i stavovi se s vremenom mijenjaju. Neke tradicije postaju zastarjele ili su otkrivene kao nepravedne i potrebno ih je napustiti. Ja sam podržavao prava homoseksualaca, na primjer, jer sam smatrao da je sakramentalni brak uništen sporazumnim razvodom i seksualnom revolucijom. Osporavanje homoseksualcima preostale udobnosti institucije koju su opustošili heteroseksualci činilo se nepravednim i maloumnim. Pretpostavljam da će se buduće generacije konzervativaca boriti za očuvanje homoseksualnih brakova jer potiču predane romantične veze, koje doprinose sreći i društvenom redu.
Činjenica da konzervativci mogu zakasniti na utakmicu ljevičarima daje određenu prednost. U svom bijesu prema Zapadnoj civilizaciji potaknutim mržnjom prema samom sebi, oni neprestano napadaju sve naše institucije i tradicije — i stoga je razumno da će s vremena na vrijeme biti u pravu. U svakom od tih većinom slučajnih trenutaka, oni poprimaju izgled moralnih autoriteta koji potom koriste kako bi opravdali svoje napade na druge institucije i tradicije koje bi trebali ostati na svom mjestu. “Ti si uskraćivao pravo homoseksualcima pravo na sklapanje braka, a sad nam govoriš da muškarac ne može magično postati žena kad on tvrdi da jest. Vrijedno sramote!”
Ljevica se pretvara da se bori za jednakost i ponekad se spotaknu na pravičnu borbu i upravo to i čine. Ali iskreno, oni se bore kako bi zamijenili jednu nepoštenu zlorabu moći drugom. Ne za pravo na istospolni brak, već za moć oduzimanja posla kršćanskom pekaru koji ne želi sudjelovati u homoseksualnom braku. Ne za jednaki tretman crnaca, već zapravo za anti-bijeli bigotizam. Podržavanje reparacije za ropstvo, na primjer — ideja da bi skupina ljudi koja nije držala robove trebala biti kažnjena samo zbog toga što su bijeli kako bi se isplatila skupina ljudi koji nisu bili robovi samo zato što su crni — znači zakopati svoju glavu u kanalizaciju rasizma.
Isti princip je na djelu u navodnoj ljevičarskoj borbi protiv desničarske “mržnje” i “bijele supremacije”. Ono što je prikazano kao pokušaj izopćavanja takvih minornih mutikaša poput Richarda Spencera ili klipana poput Alexa Jonesa iz Infowarsa, maskira raširen napad na mainstream konzervativce, ljude koji se zalažu za američke temeljne vrijednosti ili jednostavno zbog činjeničnog izvještavanja. Bez ikakvog opravdanja, urednik Daily Wirea Ben Shapiro kao i Heather Mac Donald i Jason Riley s Instituta Manhattan, svi su smatrani netrpeljivima i neprihvatljivima te su cenzurirani i zabranjeni na sveučilišnim kampusima.
Ili razmotrite ovo. U jeku nedavne pucnjave u džamijama u Christchurchu, Novi Zeland je ne samo zabranio poluautomatsko oružje, već je i velika nacionalna knjižara zabranila prodaju knjige Jordana Petersona “12 pravila za život”. Zašto? Je li ubojica iz džamija stajao uspravno i spremio svoj krevet? Teško je izbjeći zaključak da cilj svega ovoga nije bio napad na “oružano nasilje”, već gušenje individualnog osnaživanja i slobodne misli.
Uvijek i svugdje, ljevica je u ratu sa slobodom, posebice sa slobodom onih “bijednika” koji ne gledaju na stvari poput njih, koji nisu dovoljno budni kako bi shvatili da je ono što se čini kao najveća, najslobodnija, najbogatija i najmoćnija civilizacija u povijesti zemaljske kugle zapravo samo grad grijeha koji treba srušiti ciglu po ciglu.
Nemam problema raspravljati s njima. No, ljevica ne pokušava pobijediti u raspravi. Ona pokušava u potpunosti prekinuti raspravu.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
