Kuća u susjedstvu ima bujnu, zelenu okućnicu. Izgleda poput igrališta za golf. Uvijek je bila takva. Sva dvorišta bi trebala izgledati poput dvorišta pored vašeg.
Jedne subote uputite se kako biste upoznali lika koji se nedavno uselio u kuću sa savršenim dvorištem. Novi vlasnik nalazi se u svojoj garaži i miješa kemikalije. Izgleda poput ludog znanstvenika. Naposljetku vam kaže da radi na rješenju koje će njegovo savršeno dvorište učiniti još boljim. On s vama dijeli svoju utopijsku viziju. Njegova trava bit će još zelenija. Djeca će se igrati u njemu. Obitelji udaljene kilometrima krenut će na put samo kako bi mu se divile. Jeleni će se veseliti u njemu. Pokošena trava će se koristiti za liječenje raka. Budućnost je svjetla. Svjetlo zelena.
Sljedećeg jutra, vi izađete na ulicu samo da biste primijetili nešto drugačije u dvorištu vašeg susjeda. Ono je u plamenu. Svojedobno zeleni krajolik sad je ispunjen prljavštinom, kraterima i plamtećim požarima. Vaš susjed je napolju s crijevom za vodu u pokušaju sprječavanja da jednom obećavajuće rješenje ne uništi njegov dom. Pitate ga što se dogodilo.
“Sve je u redu”, uvjerava vas. “Samo trebam iskoristiti više rješenja. E da, i vi biste trebali to isto pokušati u vašem dvorištu. Sjajno je!”
Što biste napravili?
Vaš odgovor ovisi o tome tko ste.
Ako ste lider venezuelanske vlade ili progresivni političar iz Sjedinjenih Država, otrčali biste kući što je brže moguće kako biste primijenili susjedovo rješenje na vašoj travi, uvjereni da će ovaj put stvari ispasti drukčije.
Prije dvadeset godina, Venezuela je bila najbogatija zemlja Latinske Amerike. Danas, predsjednik Nicolas Maduro najavljuje 30-dnevni plan redukcija električne energije dok milijuni ostaju bez nje. Dakle, kako se zemlja ogromnog bogatstva i resursa pretvori u propalu ekonomiju s redukcijama struje?
Lako.
Socijalizam.
Ali ipak, progresivni političari žele isprobati sustav osuđen na propast u našem dvorištu. Oni nas pokušavaju uvjeriti, baš kao što je to bio slučaj s venezuelanskim liderima prije dva desetljeća, da će te ekonomske reforme uspostaviti igralište s jednakim uvjetima za sve. U određenom smislu, oni su u pravu. Samo se ne zamaraju napomenuti da se to igralište nalazi usred zatvorskog dvorišta i ispunjeno je minama.
Naš ekonomski sustav nije savršen. U palom svijetu, niti jedan sustav nije. Ali ako želite još više pogoršati stvari, samo dajte vladi više kontrole nad njime. Unatoč svim njihovim govorancijama o pomaganju siromašnima, sve što zapravo progresivci mogu pružiti siromašnima sa svojom socijalističkom agendom jest da više ljudi iz srednje klase stoji s njima u redovima za kruh.
Prije nekoliko desetljeća, Milton Friedman je prepoznao apsurdnost našeg prigrljivanja socijalizma. “Nakon pada socijalizma, svi na svijetu bili su složni u tome da je socijalizam predstavljao neuspjeh. Svi na svijetu, manje više, složili su se da je kapitalizam bio uspješan. I svaka kapitalistička zemlja na svijetu je iz toga zaključila da ono što Zapadu doista treba je više socijalizma.”
Stoga, sljedeći put kad čujete da netko pjeva hvalospjeve nekom utopijskom sustavu, nemojte samo slušati njihove riječi. Pogledajte njihovo dvorište. Ako je u plamenu, ne želite ono što prodaju.
