Prošlog vikenda, veliki broj predsjedničkih kandidata Demokratske stranke prisustvovao je sazivu Nacionalne akcijske mreže, kojoj je domaćin bio “velečasni” Al Sharpton. Glavna tema rasprave? Reparacije za ropstvo. Konkretno, publika i rukovodstvo pritiskali su kandidate pitanjem hoće li potpisati zakonodavstvo koje bi sazvalo posebnu komisiju za razmatranje reparacija u korist onih na koje je “naročita institucija” negativno utjecala. Svi su se složili da to učine, pa čak i onaj najviše oklijevajući (i bivši umjereni) predsjednički kandidat John Hickenlooper, bivši guverner Colorada.
Možda svem tom političkom povlađivanju ne bi trebali odavati previše pažnje. Naposljetku, ti predsjednički kandidati obećali su potpisati prijedlog zakona o sazivanju povjerenstva — ništa više, zar ne? Ali ipak, činjenica da se ovo pitanje pojavilo na dnevnom redu za raspravu u jednoj od glavnih političkih stranaka… Ozbiljno?
Desetljećima su reparacije bile benigna točka razgovora, samo još jedan primjer signaliziranja vrline akademskih brbljavaca. Ti “profesionalci” nikada u životu nisu radili pravi posao. Oni su izrazili svoj osobiti interes potkopavanja Sjedinjenih Država iz izolirane sigurnosti njihovih tornjeva od slonovače. Nama ostalim malim ljudima, njihov govor o reparacijama bio je u osnovi glup. Malo ljudi ga je čak primijetilo. Danas je ta glupa ideja postala ozbiljna zabrinutost, polazna točka jedne od glavnih političkih stranaka u Sjedinjenim Državama. Moramo razgovarati o tome kako bi je mogli osporiti i učinkovito odbaciti.
Prvo pitanje koje bi svima trebalo pasti na pamet jest: tko bi trebao primiti reparacije? Svi robovi, sada bivši robovi, su umrli. Kome bi trebala ići sredstva? Razmotrite usporedno pitanje reparacija japanskim Amerikancima zatočenim tijekom Drugog svjetskog rata. Unutar nekoliko godina, uslijedio je pokret za reparacije. Predsjednik Ronald Reagan i George Bush potpisali su izričito zakonodavstvo usmjereno na Amerikance čija je imovina nepravedno oduzeta ili prisiljena na prodaju. Što se tiče pitanja ropstva, spornog pitanja koje je nekad stavljalo tamnu mrlju na inače svjetlu povijest naše nacije, pitanje “vraćanja novca” mnogo je složenije. Većina crnih Amerikanaca danas ima slabu povezanost s porobljenim precima. Mnogo više Amerikanaca afričkog nasljeđa ili podrijetla nema takvih veza. Na površini, naposljetku, nazovimo zahtjev za materijalnom odmazdom onime što doista jest: nečuvenim!
Međutim, ako liberali i rasni huškači inzistiraju na reparacijama, onda razgovarajmo o tome. Što bi raširene reparacije zapravo trebale biti? Hoće li se raspravljati o reparacijama za potomke bijelih robova? Da, oni su postojali, oni su radili na različitim razinama prisilnog ropstva u američkim kolonijama. Provjerite knjigu White Cargo ili neobavezno pretražite internet za više informacija.
A što je sa stotinama tisuća (bijelih) muškaraca koji su poginuli na bojnim poljima kako bi okončali ropstvo. Gdje su njihove reparacije? U redu, oni su svi mrtvi. Što je s njihovom djecom ili proširenim obiteljima tih ljudi koji su dali svoje živote kako bi ljudi živjeli slobodno na američkom tlu? Mnoga djeca izgubila su svoje očeve na tim poljima. Ona su također mnogo žrtvovala. Ona su toliko izgubila radi ropstva.
Hoće li se zagovornici reparacija suočiti s plemenima američkih Indijanaca koja su porobila crne ljude, uključujući plemena koja su inzistirala na držanju crnih robova čak i nakon završetka Građanskog rata? Kao jedna od mnogih političkih nezgodnih istina o trgovini robljem, američki Indijanci su porobljavali crne ljude, prodavali ih i krali plodove njihovog rada. Zapanjujuće je saznanje da su mnoge indijanske skupine odbile osloboditi svoje robove čak i nakon donošenja 13., 14. i 15. amandmana!
Hoće li ta politički nekorektna povijest smetati “otimačima reparacija”? A to opet nije ništa u usporedbi s dugo potisnutom, ali vrlo istinitom poviješću crnih — da, crnih — robovlasnika koji su se pojavili diljem Sjedinjenih Država sve do i tijekom Građanskog rata. Prvi crni robovlasnik u kolonijalnoj Americi bio je Anthony Johnson, crni dužnički rob koji je radio za svoju slobodu od tog duga. On sam je postao robovlasnikom i vlasnikom plantaže. Čak je na sudu potraživao pravo na vlasništvo nad crnim čovjekom! Crnci su porobili tisuće drugih crnaca u Sjedinjenim Državama, a čak su pomogli u prikupljanju novca za Konfederaciju sve do njezina poraza u sudnici Appomattoxa. Većina ljudi još uvijek ne zna o crnim robovlasnicima, uključujući nastavnike i profesore povijesti. Hoće li zagovornici reparacija tražiti potomke tih robovlasnika?
Zašto ne bi potraživali reparacije i od afričkih zemalja? Oni su uspostavili i raširili trgovinu robljem mnogo prije dolaska Europljana. Hoće li iznuđivači reparacija proširiti svoje zahtjeve na Black Lives (Don’t) Matter, čija je rasna mržnja i nasilje spalilo milijune dolara vrijedni crni kapital? Sjećate li se Fergusona? Veći dio tog nasilja proizašao je iz otrovnog bunara institucionaliziranog stradalništva.
Uza sve to, bivši robovi su već primili reparacije. Nakon Građanskog rata, oslobođeni crni čovjek primio je 40 hektara i mazgu zbog “radikalnih” republikanaca, čija stranka se protivila ropstvu od njezina osnutka. Te iste reparacije kasnije su uskraćene crnim robovima kad su se demokrati dočepali vlasti u Washington D.C.-u i diljem Juga poslije Građanskog rata. Zapravo je Demokratska stranka obnovila poticaj prisilnog ropstva početkom 19. stoljeća. Pet godina prije izbijanja Građanskog rata, Demokratska stranka je govorila o ponovnom dopuštanju uvoza crnih robova u Sjedinjene Države koji je bio zabranjen nakon 1808. godine. Hoće li Demokratska stranka otvoriti vlastite kampanjske kofere i početi plaćati svu štetu koju je počinila protiv crnih ljudi? Ako ljudi traže reparacije za ropstvo, trebali bi početi lupanjem na vrata Demokratskog nacionalnog odbora i vikati “Platite!”
Kakva čudna ironija: predsjednički kandidati Demokratske stranke žele donijeti reparacije, ali njihova stranka je bila ta koja je poticala trgovinu robljem, koja je imala koristi kradući rad od radnih ljudi te davanja plodova tog rada onima koji nisu radili. Za one koji galame o reparacijama, budite oprezni u onome što želite!
