Kad je 1960. godine Sam Cook pjevao “Ne znam mnogo o povijesti”, nije mogao imati na umu američku zastupnicu Alexandriju Ocasio-Cortez, ali samo zato što ona živi pola stoljeća kasnije.
Što god je Ocasio-Cortez usvojila na satovima povijesti tijekom studija na Bostonskom sveučilištu, to sigurno nije bilo razumijevanje povijesnog konteksta, jer ono bolno nedostaje u njezinim tvrdnjama o klimi i njezinom utjecaju na čovječanstvo. Ona i drugi koji promiču Green New Deal upravo suprotno uzimaju činjenice kad tvrde da su toplije temperature egzistencijalna prijetnja čovječanstvu.
Ocasio-Cortez je upozorila na nedavnoj sjednici Nadzornog odbora Doma da će Sjedinjene Države imati “krv na rukama” ako neće usvojiti zakonodavstvo za borbu protiv klimatskih promjena. Ispitujući bivšeg ministra obrane Chucka Hagela, ona je tvrdila da bi “poricanje ili čak odgađanje te akcije moglo koštati nas Amerikance života.”
Je li to slučaj? Je li povećanje temperature povezano s negativnim utjecajima na ljudsko stanje. Čini se da bi zdrav razum diktirao da bi više temperature dovele do suše, a zatim do gladi te u konačnici do gubitka života.
Međutim, priča je drugačija nakon provjere nekoliko tisuća godina vrijedne dokumentacije koja pokriva najnovije trendove zagrijavanja kako bi vidjeli kako su se ljudi nosili s temperaturama poput onih koje se predviđaju da će se dogoditi do 2050. ili 2100.
Kako se ispostavilo, postoji velika korelacija između uspona i padova temperature te uspona i padova civilizacija, a ljudsko iskustvo u svemu tome nije apokalipsa za koju vam govore da biste navodno trebali očekivati. Vrlo dosljedno, tijekom posljednjih 3.500 godina, čovječanstvo je napredovalo i prosperiralo tijekom razdoblja zagrijavanja, dok je tijekom intervenirajućih hladnijih razdoblja svjedočilo propadanju usjeva, gladi i masovnoj depopulaciji. Zapravo, prije nego što je klimatska znanost postala politizirana krajem 20. stoljeća, topla razdoblja bila su poznata kao “Climate Optima” jer su i ljudi i ekosustavi imali koristi.
Posljednja tri trenda zagrijavanja korespondirala su s velikim napredcima u kulturi, znanosti i tehnologiji. Minojsko (brončano doba), rimsko (željezno doba) i srednjovjekovno (kasni srednji vijek) doba bila su mnogo toplija od naše današnje temperature i svi su imali velike koristi od porasta temperature. Vjerojatno najznačajniji čimbenik koji je dopustio napredak civilizacije bio je bogat izvor hrane. Žetve su bile iznimno uspješne i omogućavale građanima svake kulture vrijeme za razmišljanje, sanjanje i izmišljanje.
Suprotno onome što nam moralni proroci govore o klimatskom sudnjem danu, intervenirajuća hladnoća je bila ta koja je bila razorna i koja je dovela do propasti carstava i kolapsa civilizacija. S imenima poput Grčkog mračnog vijeka, Mračnog doba ili Malog ledenog doba, ova hladna razdoblja koja su popratila propasti usjeva, glad i masovna depopulacija bila su strašna za ljude.
Najnovije i najbolje dokumentirano hladno razdoblje bilo je Malo ledeno doba (1250. – 1850.) koje je donijelo ozbiljne tegobe, prvenstveno u sjevernim geografskim širinama. Kombinacija užasno hladnih zima i hladnih, vlažnih ljeta, donosila je slabe žetve, gladi i raširene smrti. Polovica stanovništva Irske je nestalo, a veći dio jedne trećine čovječanstva je desetkovan.
Najgora hladnoća Malog ledenog doba dogodila se krajem 17. stoljeća tijekom vremena poznatog po nazivu Maunder Minimum, što je povezano s neaktivnošću Sunca. Temelji se na zapisu temperature u središnjoj Engleskoj (najdulji zapis na temelju termometra), a samo dno dostignuto je godine 1695. Sljedećih 40 godina temperature su brzo rasle i to u stopi od nekoliko puta brže nego je to zabilježeno u 20. stoljeću.
Zatopljavanje koje je započelo krajem 17. stoljeća nastavilo se sljedećih 300 i više godina, što je dovelo do razdoblja neviđenog u bilo kojem drugom razdoblju postojanja čovječanstva. To je ono što je autor W. Cleon Skousen nazvao “Skokom od 5.000 godina” — pet tisuća godina napretka u komunikaciji, transportu, energiji i istraživanju i udvostručenju prosječnog trajanja ljudskog života, sve stisnuto u manje od 200 godina. Mnoštvo čimbenika je odgovorno za to, ali svakako je jasno da se taj napredak ne bi dogodio da se Zemlja još uvijek nalazila zaglibljena u frigidnim temperaturama Malog ledenog doba.
Prošle godine, dok je Scott Pruitt još uvijek bio administrator EPA (United States Environmental Protection), postavio je pitanje koje je glasilo kako bi itko mogao znati koja bi idealna temperatura Zemlje trebala biti. Dobro poznati klimatski znanstvenik dr. Michael Mann iz Penn State odgovorio je na Pruittovo pitanje navodeći da je idealna temperatura ona koja je prethodila spaljivanju fosilnih goriva. Ta temperatura stavila bi nas u središte poražavajuće hladnoće Malog ledenog doba, a povijest nam govori da je ono ispalo prilično loše.
Povijest nam govori da je zagrijavanje vrlo, vrlo dobro, dok je hladnoća vrlo, vrlo loša.
Možda bi Ocasio-Cortez i Mann trebali biti označeni kao “poricatelji povijesti” zbog ignoriranja istinskog odnosa temperature i ljudskog stanja.
Gregory Wrightstone je autor nove knjige “Neugodne činjenice: Znanost koju Al Gore ne želi da znate”. Wrightstone je geolog s više od 35 godina iskustva u istraživanju i proučavanju različitih aspekata Zemljinih procesa. Član je Američke udruge za promicanje znanosti i Geološkog društva Amerike.
