“Ništa nije samo po sebi ni dobro ni loše, ovisi samo što o njemu mislimo”, rekao je Hamlet, koji je time pokrenuo neka ključna pitanja:
Je li moralna istina subjektivna? Mijenja li se ona s vremenom i promjenom stavova? Ili postoji viši zakon, trajni zakon, Božji zakon, nepromjenjiv i vječan, s kojim se mora uskladiti ljudski zakon?
Jesu li, primjerice, Deset zapovijedi Starog zavjeta, kršćanski nauk i prirodni zakon nepromjenjivi i primjenjivi na sve ljude u svakom trenutku? Ili se neki od Deset mogu poslati u kontejner zastarjelih moralnih zabrana?
Ovo pitanje iskrsnulo je u preliminarnoj kampanji za predsjednika Petea Buttigiega, novopridošle zvijezde proljeća 2019. godine.
“Gradonačelnik Pete” je ponosni homoseksualac koji sretno živi sa svojim suprugom.
On je rekao da ga je Bog učinio onakvim kakav jest te da živi životom koji mu je Bog namijenio. Samostalno podižući pitanje istospolnog braka, gradonačelnik je prkosno ismijavao Mikea Pencea:
“Da, gospodine potpredsjedniče … to me približilo Bogu. To je ono što želim da Mike Pencei svijeta shvate: da ako imate problema s onim što sam ja, vaša svađa nije sa mnom. … Vaša svađa, gospodine, je s mojim stvoriteljem.”
Buttigieg je u nedjelju objavio svoju kandidaturu, a ona osigurava da će se sve dublje američke moralne podjele naći u prvom planu i 2020. godine.
Naši kulturni ratovi neće tako skoro završiti.
Ovaj tjedan, podaci Općeg društvenog istraživanja otkrili su da Amerikanci koji tvrde da “nemaju religiju”, njih 23,1%, sad premašuju katolike, našu najveću religijsku skupinu s 23% i evangeliste s 22,5%. A ti “nijedni” porasli su 266% od 1991. godine.
Što se tiče mainstream protestantskih zajednica, one zajedno nisu ni upola toliko brojne poput Amerikanaca koji ne ispovijedaju nikakvu religiju.
Uz našu rasnu i etničku raznolikost, Amerika postaje sve više religijski različitija, de-kršćanizirajući se svjesnom brzinom.
Mi postajemo drugačiji ljudi, a čini se kako je post-kršćanska Amerika naša sudbina prije isteka ovog stoljeća.
Razmotrite ono što se već promijenilo:
U 19. stoljeću, bogohuljenje je bilo zločin.
U Ludim 20-im, “poroci” pića i kockanja bili su zabranjeni. Danas su glavni izvori državnih prihoda.
Razvod je bio rijetkost. Danas se gotovo polovica brakova razrješava.
Nakon seksualne revolucije 60-ih godina, rođenje van braka poraslo je do razina na kojoj se 40 posto sve djece rađa bez prisutnog oca u kući, kao i polovica Latinoamerikanaca i 70 posto sve crne djece.
Pornografija, koja je svojedobno donosila zatvorsku kaznu, danas dominira kabelskom televizijom. Marihuana, svojedobno društvena pošast, novi je vrući proizvod. A senatorica Kamala Harris želi legalizirati prostituciju.
U životima mnogih Amerikanaca, homoseksualnost i pobačaj još uvijek su bili skandalozni zločini. Danas su dragocjena ustavna prava.
Ipak, tvrdnja gradonačelnika Petea — da ga je Bog učinio homoseksualcem, da je Bog namijenio da tako živi svoj život i da je taj život moralan i dobar — još je jedna prekretnica na putu prema novoj Americi.
Jer ono što Buttigieg govori jest da ili Bog mijenja svoj moralni zakon kako bi se prilagodio promjenjivom ponašanju čovječanstva ili je 2.000 godina kršćanskog propovijedanja i prakse prema homoseksualcima bilo netolerantno, uvredljivo i moralno neobranjivo.
Ako je Pete u pravu, kršćani su još od vremena Krista izopćavali i progonili homoseksualce samo zato što su bili i ponašali se onako kako je Bog htio.
I ako je to istina, koja je obrana kršćanstva?
Već sad je, među dobrim dijelom Amerike, a osobito mladima, Zapad kriv za stoljeća rasizma, imperijalizma, kolonijalizma, ropstva, seksizma, etničkog čišćenja, vjerskog progona i kulturnog genocida nad autohtonim narodima.
Sad je, prema logici gradonačelnika Petea, Zapad također kriv za višestoljetnu mrsku homofobiju prema ljudima koji su živjeli onako kako ih je Bog stvorio i životima kakve im je namijenio.
Što to najavljuje za 2020. godinu?
Dok demokrati brane istospolni brak gradonačelnika Petea kao moralan, oni će također inzistirati na tome da ženska “reproduktivna prava” ostanu neprikosnovena i da nerođena djeca, od kojih je 60 milijuna ubijeno od presude Roe protiv Wade 1973. godine, još uvijek nemaju nikakvih prava, čak ni pravo na život.
Kako će se toliko podijeljena nacija ikada ponovno okupiti?
Kako nacija, u kojoj se većina njezine elite toliko stidi svoje povijesti i baštine te drugu polovicu “bijednika” naziva — “rasistima, seksistima, homofobima, ksenofobima, islamofobima … i bigotima” — može vjerodostojno tvrditi da je blistavi grad na brdu ili svjetlo narodima?
Amerika je danas moćnija, prosperitetnija i slobodnija od bilo koje druge nacije koju je svijet ikada vidio. A mi smo iskoristili to bogatstvo i slobodu kako bismo stvorili kulturu i društvo koje mnogi od naših ljudi i veliki dio ostatka svijeta smatraju razvratnim i dekadentnim.
Post-kršćanska Amerika, na mnogo načina, počinje odražavati pretkršćansko Rimsko Carstvo iz naših učionica iz povijesti.
Doista, ako je životni stil gradonačelnika moralan, kršćanstvo je 20. stoljeća bilo u krivu.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
