Muellerovo izvješće je napokon ovdje i nitko tko trenutačno pontificira o njegovu sadržaju nije zapravo pročitao cijelu stvar, uključujući mene. Cjelokupni dokument sadrži više od 400 stranica i trebao bi, u savršenom svijetu — ili barem u onom razumnom — potaknuti nekoliko dana pažljivog proučavanja prije poplava analiza i reakcija. Ali mi ne živimo u takvom svijetu. Mišljenja se formiraju trenutno. Narative se izrađuju u nekoliko minuta. A kad su te narative očigledno netočne, potrebno je boriti se protiv njih prije nego metastaziraju.
Sve u svemu, u vrlo grubim crtama, čini se kako izvješće u suštini oslobađa optužbe Trumpa u vezi tvrdnje o njegovom dosluhu, kao što je glavni državni odvjetnik William Barr istaknuo na početku svoje konferencije za tisak. Mueller je izravno rekao da “istraga nije utvrdila” da se Trump ili bilo tko drugi iz njegove kampanje “urotio ili koordinirao s ruskom vladom”. Izneseno je mnogo detalja o ruskim naporima za miješanje u naše izbore, ali niti jedan izravni dokaz ne veže Trumpa s tim naporima. S obzirom na činjenicu da ljevica već dvije godine viče “dosluh”, to bi trebao biti naslov. Ali, u tren oka, vratnice su pomaknute. Trebali bismo zaboraviti na svu ovu višemjesečnu histeriju o “dosluhu” i umjesto toga se pretvarati da je stvarni problem opstrukcija.
U drugom dijelu izvješća, Mueller se bavi detaljima o potencijalnoj opstrukciji pravde od strane predsjednika, iako ne zaključuje da se opstrukcija zapravo dogodila. Ne postoji nikakav kriminal u pozadini, tako da ne bi bilo razloga za namjernu opstrukciju predsjednika. Umjesto toga, čini se da je Trump djelovao iz bijesa i frustracije u brojnim prilikama, govoreći stvari i poduzimajući radnje (ili gotovo poduzimajući radnje) koje su se mogle potencijalno smatrati opstrukcijom ako je njegova namjera bila opstruirati. No, čini se kako su njegov bijes i frustracija bili opravdani. Vjerovao je da se našao metom u političke svrhe i da je optužen za zločine koje nije počinio — i izgleda da je Trump bio u pravu u obje točke. Njegovo bezobzirno galamljenje — osobina koju njegovi posvećeni obožavatelji, iz nekog razloga, još uvijek nalaze simpatičnom — moglo ga je lako dovesti u ozbiljnu nevolji, da nije bio okružen hladnijim glavama koje su iznova prevladale.
To je evidentno točka Trumpove “opstrukcije”, koju će mediji nastaviti poticati sljedeće dvije godine. Trump je bio bijesan zbog štete koju je istraga učinila njegovom ugledu i njegovom predsjedništvu. I bio je bijesan (s pravom) da otpočetka nije bilo nikakvih temelja za istragu. Jedna specifična anegdota, u izvješću zavedena pod “dokaze”, jasno je ilustrirala Trumpove ne-kriminalne namjere. No, ta se anegdota uzima divlje izvan konteksta kako bi se oslikala drugačija slika. Mediji u velikoj mjeri uzimaju u obzir činjenicu da je Trump, kad je čuo za specijalnu istragu, odgovorio zavapivši: “Ovo je kraj mog predsjedništva. Sjeb** sam.” Ta jedna fraza — “Sjeb** sam” — pojavila se već na desetinama naslovnica. Trebali bismo je protumačiti kao neku vrstu priznanja krivnje od strane Trumpa, ali, ako nastavite čitati samo nekoliko sljedećih rečenica, uvjerit ćete se da nije ništa slično tome.
Nakon što je izgrdio Jeffa Sessionsa zbog toga što ga je “iznevjerio”, Trump je rekao: “Svi mi kažu da ako dobijete jednog od tih specijalnih istražitelja, to uništi vaše predsjedništvo. To traje godinama i neću moći ništa učiniti. To je najgora stvar koja mi se ikad dogodila.”
Iz cjelokupnog konteksta vidljivo je da je Trump bio zabrnut zbog političkog utjecaja koji će ova istraga imati na njega i na njegovu sposobnost upravljanja. On reagira točno onako kako bi svatko reagirao na reviziju porezne službe. Mogli biste reći “Sjeb** sam” zbog revizije ne zato što ste krivi za utaju poreza, već zato što će cijeli proces biti izuzetno neugodan i bolan i nezgodan. Činjenica da je Trump zabrinut zbog praktične i političke štete koju bi istraga mogla učiniti, a ne zbog onoga što bi mogla otkriti, služi samo za naglašavanje njegove nevinosti. Ali to, naravno, nije način na koji će mediji to odigrati.
Doista, to je bio razlog zašto je ljevica očajnički željela vidjeti cjelokupno izvješće. Znali su da će biti mnogo komadića i komada koje će moći upotrijebiti za sastavljanje vlastite narative, vlastite serije događaja, čak i ako puni kontekst ne podržava njihovu verziju. A to je ono što će se odigrati sljedeće dvije godine. Nećemo više slušati o “dosluhu”. Taj brod je otplovio. Slogan do 2020. će biti “opstrukcija”, čak i ako ta optužba nije opravdana.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
